Vučji sveci – Zvjezdana Jembrih

Novoizašlu zbirku pjesama, uz samu autoricu, predstavit će Ivan Herceg, urednik knjige i spisateljica Sanja Lovrenčić. Stihove će čitati pjesnik Ivan Babić. Glazbena intermezza izvest će etnoglazbenica i etnologinja Lidija Bajuk.
 
Nova knjiga pjesama Zvjezdane Jembrih, Vučji sveci, po nekim se formalno-stilskim obilježjima nastavlja na njezine zbirke Sve jedno iz 2014. (nakladnik HDP) i Oko Ogorja iz 2024. (nakladnik Mala zvona): minimalistički, zgusnuti stih, začinjen jezičnim „složencima“, s jakim nabojem vizualnog (nije slučajno što je autorica i likovna umjetnica).
No, tematski, u ovoj zbirci njezin stih iz lirskoga (ili intimističkoga) prelazi u univerzalni, pred- (ili post-) apokaliptički, nagoviješten već u nekim ciklusima  iz prethodnih zbirki - što samo svjedoči da je u dosluhu s vremenom, čak ga i prejudicira. Većina je, naime, ovih pjesama, sudeći po nadnevcima, nastala neposredno prije i tijekom koronaško-potresne ere, kao svojevrsna uvertira u novu stvarnost. Tako poput „dnevnika radova“, dobivamo odraz vremena ili nevremena u kojem živimo, pretočen u britke stihove.
To autoričino zadiranje (ili poniranje) u „posljednje stvari“ događa se najčešće tiho, bez „buke i bijesa“, ali s potmulom oštrinom. Apokalipsa tako sjedi tu, pod stablom oraha i smjenjuje se sa svitanjima i sumracima, kuće se nude kao živa ždrijela koja, kad ništa drugo ne preostane, mogu biti čak i utočišta (za sjećanja), krajolici oživljuju ili umiru, poosobnjuju se i kreću u svim vremenskim i prostornim smjerovima, a biljke i životinje, skupa s kamenjem, ravnopravno sudjeluju u tom (a)tektonskom gibanju, u kojemu su migrantske rute putokazi, pijanci pred dućanom stožer svijeta, klaviri se strmoglavljuju sa stropova, a jegulje stvaraju street art.
U tom su duhu nanizani i ciklusi u zbirci Vučji sveci: Pjesme o dobroj smrti / Ars moriendi; Dies irae; Kuća; Sakralne; Tjeskobne / Zima / Vučji sveci; Pred/ratne; Klavirske sonate; Adaggio / Zmija na zaslonu i Elegije.
Ipak, apokaliptički (unutarnji) krajolici Zvjezdane Jembrih, začudo, ne plaše - na mahove čak i izmamljuju osmijeh (uz zrnce ironije kao zrnce soli),  ili pak umiruju - ne uslijed rezigniranosti, nego oslanjajući se na čvrsto tlo ovoga i ovdje - tuzemnoga krajolika, koji je oko nas i u nama, u svojoj raznolikosti, otpornosti, pa čak i svetosti. Zvjezdana Jembrih u svojem se pismu ne naslanja i ne obazire na trendove, dapače, potpuno samosvjesno i smjelo koristi na sebi svojstven način podsjetnike iz širokoga repozitorija povijesti, povijesti umjetnosti, (pret)kršćanske hagiografije, raznih mitologija, bestijarija, pučkih predodžbi, ali i svakodnevnih fraza, omatajući ih novom, iznenađujućom pjesničkom odjećom.
   
O autorici:
 
Zvjezdana Jembrih rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je 1990. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Do sada je izlagala na tridesetak samostalnih i na brojnim skupnim izložbama, te izvela mnoštvo land art radova u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatskog društva pisaca, a od 2008. do 2014. bila je članica umjetničke organizacije Autorska kuća.
 
Od 1993. radi kao konzervatorica-restauratorica, boravi na stručnom usavršavanju u Münchenu, te na poslijediplomskom studiju u Budimpešti, gdje 2000. magistrira restauriranje drvene skulpture. Od 1998. radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina. Od 2020. redovita je profesorica, a od 2015. do 2019. predstojnica Katedre za restauriranje umjetnina. Voditeljica je mnogih programa zaštite pokretnih kulturnih dobara i autorica stručnih članaka i publikacija s područja konzerviranja i restauriranja umjetnina, te zaštite materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Projekt SOS za svece pod njezinim voditeljstvom, u suradnji s Muzejom Radboa u Radoboju nagrađen je Godišnjom nagradom Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za zaštitu kulturne baštine za 2022. godinu.
 
Piše i objavljuje poeziju i prozu u književnim časopisima, društvenim mrežama i na radiju. U nakladi MD 2001. objavljuje knjigu kratkih priča Janusove kćeri sestre nevjeste (predložena u uži izbor za nagradu Jutarnjeg lista); u nakladi Autorska kuća 2007. knjigu pjesama Ljubavnici kraljica glad, 2008. knjigu putopisa Ljetopisi, te 2009. ponovljeno izdanje knjige, Janusove sestre. U nakladi BEK objavljeno joj je elektroničko izdanje zbirke pjesama Sve jedno. S akademskih slikarom-grafičarom Jurom Kokezom 2014. objavljuje grafičko-pjesničku mapu Tragovi, a 2025. grafičko- pjesničku mapu Oko Ogorja. U nakladi Mala zvona 2023. objavljuje knjigu pjesama Oko Ogorja, popraćenu grafikama Jure Kokeze.
U izdanju Hrvatskog društva pisaca 2014. objavljuje zbirku pjesama Sve jedno, a 2024. zbirku pjesama Vučji sveci. Dobitnica je 1. nagrade za slikarstvo Ex tempore Opatija 1994., potpore za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture RH za 2014. godinu, književnih nagrada stručnog suda Franjo Horvat Kiš za hrvatski književni putopis 2008., 2016. i 2017., 3. nagrade za kratku priču na Festivalu europske kratke priče 2017., te prve nagrade na međunarodnom natječaju za kratku priču Lapis Histriae 2024. godine.