Vunena bajkoteka

Vunena bajkoteka naziv je koji objedinjuje izložbu i pričaonicu posvećenu likovima iz djela poznatih hrvatskih pisaca, u filcanoj izvedbi naše kreativne knjižničarke Anamarije Marčinko.
Uz prvi dio izložbe koji je predstavljen od 10. 11. 2025. u prostoru Knjižnice, na poveznici će biti dostupna i digitalna izložba uz izabrane stihove i ulomke najljepših hrvatskih bajki, priča i pjesama za djecu koje su autorici izložbe poslužili kao inspiracija za njezina djela.
Anamarija Marčinko (Lenard), rođena je u Zagrebu gdje je završila IV. gimnaziju i studirala fiziku na PMF-u. Od 2008. do 2011. g. polaznica je likovnog tečaja „Art insight“ pod vodstvom prof. dr. art. Antonije Balić Šimrak. Od 2007. g. aktivno se bavi promoviranjem ručnog rada u tehnici filcanja.
Od 2010. počinje voditi radionice filcanja za djecu i odrasle; surađuje s Knjižnicama grada Zagreba, Kulturnim centrom Travno, Etnografskim muzejom u Zagrebu, Centrom za mlade Ribnjak, Centrom civilnih inicijativa, Waldorfskom osnovnom školom i Učiteljskim fakultetom u Zagrebu, školama, vrtićima i brojnim udrugama.
Ilustrirala je slikovnicu Livije Kroflin „Betlehemska crna ovca“, koja je na natječaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu „Hrvatska lijepa knjiga“ bila jedna od odabranih. Svojim radovima do sada se predstavila na brojnim samostalnim izložbama u Zagrebu.
 
Tehnika mokrog filcanja:
Tehnika prerade vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja uz pomoć sapuna isprepletu u čvrstu strukturu. Vuna se nakon češljanja moči vodom i sapunom, a zatim gnječi i valja. Zahvaljujući građi niti, koja je prekrivena krljušti sličnoj ribljoj, vlakna se u postupku sve čvršće međusobno isprepliću te na kraju dobivamo gust i neraskidiv materijal, filc ili pust. Za mokro filcanje su nam potrebni: češljana nepredena vuna, sapun, gruba podloga (pucketavi najlon), mrežasta tkanina (zavjesa ili nešto slično) te vruća voda.

Tehnika suhog filcanja:
U ovoj tehnici prerade vune koriste se posebne nazubljene igle različitih debljina (igle za filcanje). Vuna se ubada iglom, niti vune se hvataju za zupce igle i međusobno mrse i učvršćuju. Postupak se ponavlja toliko dugo dok se ne postigne željeni oblik i čvrstoća. Za ovu tehniku potrebne su: igle za filcanje (različitih debljina) te spužvasta podloga.
 
Autorica izložbe: Anamarija Marčinko
Urednica digitalne izložbe i čitateljica teksta: Dunja Lacković Ćurić

Digitalna izložba dostupna na poveznici:
https://www.youtube.com/watch?v=U4gSBMzmyJ4