Marija Jurić Zagorka, najčitanija hrvatska spisateljica te prva novinarka jugoistočne Europe, u kazališnom se životu javila još 1901. godine. Napisala je niz šaljivih prizora i prigodnih jednočinki kao što su jednočinke Novi roman i Što žena umije, vesele igre U lovu, Nesretna Ilica, Evica Gupčeva, Petrica Kerempuh (lakrdija s pjevanjem), Intermezzo, Kletva, Ženski sabor, Grička vještica, Jalnuševčani, Kći lotršćaka, Suparnica Marije Terezije, Gordana... Zagorkin dramski opus mnogim svojim obilježjima nastavlja tradiciju austrijsko-bečkoga kazališnog i dramskog života koji je odlikovalo pučko kazalište u kojemu su se izvodili pučki komadi. 
10. studenoga 1906., praizveden je Petrica Kerempuh, lakrdija s pjevanjem u 5 slika. Autorstvo dijele Marija Jurić i Slavko Amadej Vodvarška. U lakrdija o kajkavskom komedijašu nije toliko istaknuta satira koliko je do izražaja došao glazbeni dio predstave, pa je zapravo riječ o komičnoj opereti, za koju je glazbu napisao Andro Mitrović, tadašnji dirigent HNK-a. 
(prema Ljubić, L. Jalnuševčani Marije Jurić Zagorke kao pučki komad. // Umjetnost riječi. 66, 3(2002) )
 

 

Kuplet o žabici – iz lakrdije s pjevanjem Petrica Kerempuh
 

 

(tekst napisali M. J. Zagorka i S. A.Vodvarka, uglazbio Andro Mitrović, pjevala gospođa Irma Polak)