U knjizi „Zagorkini sljedbenici“ Sandra Pocrnić Mlakar kroz vlastito iskustvo razvoja domaćih pisaca ukazuje na nedovoljno iskorištene potencijale domaće žanrovske scene, koja ima pisce, ali nema logistiku. U prvom dijelu knjige pod naslovom „Domaći autor afirmira domaću pamet“ prikazana je scena koja dočekuje domaćeg autora žanrova - od redakcija i kritičara, preko medija do knjižara, knjižnica i publike. U drugom dijelu knjige, pod naslovom „Samo naši pisci pišu o nama“, autorica predstavlja pisce žanrova, krimića, ljubića, spekulativne fikcije i priručnika, koji se afirmiraju vlastitim snagama i uspješno komuniciraju s publikom bez podrške medija i institucija, a pišu serijale ili razvijaju multimedijske projekte.

Pisati razumljivo i pisati za publiku ne bi smjelo biti ispod časti današnjim književnicima, analitičarima i profesorima, a profesionalni kritičari koji svoju pismenost stavljaju u funkciju komuniciranja s publikom, kao što je činio Igor Mandić, trebali bi biti cjenjeniji. Bez uzornog novinarstva i uređene periodike koja bilježi dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje događaje, imat ćemo poteškoća i s procjenom stvarnosti, a ne samo aktualne književne produkcije - procjenjuje autorica i apelira na primjenu pozitivne psihologije u javnim medijima, što je ustaljena praksa u razvijenim zemljama.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

U naizgled ležernom, konverzacijskom stilu, no s jakom podlogom činjenica (prikupljenih anketiranjem) Sandra Pocrnić Mlakar uvodi nas u proces nastajanja književnine svih vrsta. Upozorit će odmah na načelo „isplativosti“, koje u kulturi ima pogubne efekte. Također, uvest će nas u onaj uski prolaz između „Gutenbergove galaksije“ i svemoćnog interneta, gdje trenutno traje neopisiva gužva i „guranje za milisekundu slave“.

Božica Jelušić

„Zagorkini sljedbenici“ vraćaju novinarstvo na tvorničke postavke i povezuju knjigu i elektroničke medije. Nema sukoba ni konkurencije, medijski svijet je jedno i mediji se međusobno trebaju podržavati u obrađivanju sadržaja koji informira, educira i zabavlja, kako nekada, tako i danas u elektroničkom dobu. Sretne krajeve ne moramo uvoziti, kad ih možemo proizvoditi, podsjeća Sandra Pocrnić Mlakar.

Božica Brkan