Zagreb za stolom

Povijest nekog naroda jest i povijest njegova stola. Slika dnevnog života nigdje se ne vidi bolje nego na stolu, koji u svom uobičajenom smislu evocira zajedništvo u jelu. Prehrambeni rat protiv globalizacije i njezine uniformne, industrijske hrane vodi se bakinom kuhinjom, sporom hranom i nostalgijom, društvom za stolom... Izgubljeni okusi traže se u starim musavim kuharicama i raskupusanim kuhinjskim tekicama. Reprinti zato nisu rijetki, kao ni objavljivanje obiteljskih kulinarskih povijesti. Seoska i građanska kuhinja ugrađene su u tradicijsku kuhinju u kojoj se isprepleću i usmena i pisana povijest kuhanja i jedenja. Obnavljaju se starinski recepti, njeguju se lokalne autentične kuhinje, traži se i nudi iskustvo jedenja uz priču što se nekad dobro jelo. Povijest zagrebačkog stola je i povijest ugostiteljstva grada i okolice, prehrambene industrije, tržnica…svega što je utjecalo i utječe na kakvoću prehrane građana.

U Zagrebu već u davna vremena dolaze ekskluzivni začini, a s njima i pojedine rafinirane kulinarske ideje. Zagrebački kuhari posežu i za starim naputcima, koji su dio narodnog identiteta. Unatoč stranim utjecajima zagrebačka je kuhinja sačuvala svoju originalnost, specifičnost i baš tim miješanjem raznih utjecaja stekla svoju posebnost, draž i privlačnost u raznovrsnosti i bogatstvu.