Zagrebačka katedrala

Brzo nakon osnutka biskupije u Zagrebu (oko 1094. god.) započela je izgradnja  stolne crkve u romaničkom stilu. Gradnja je trajala dugo te je tek 1217. godine bila završena i posvećena. Uskoro je  teško stradala za provale Tatara (1242.), ali ju je već biskup Timotej (1263.-1287.) počeo temeljito obnavljati u gotičkom stilu. Obnova je nastavljena u 14. i 15. stoljeću. U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a u 17. stoljeću dobiva svoj masivni renesansni toranj. Požari i navala neprijatelja više su je puta oštećivali, ali najteži udarac ju je zadesio u potresu 1880. godine. Nakon potresa provedena je temeljita obnova katedrale u neogotičkom stilu (1880-1906), po nacrtima graditelja F. Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Tada je zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća. Od samog početka katedrala je posvećena Blaženoj Djevici Mariji, odnosno Uznesenju Marijinu. Sv. Stjepan, ugarski kralj, je, premda često istican, tek drugi patron.