Zagrebi asfalt
Fotografija: Sandra Žalac
Takvog Zagreba više nema. U poplavi digitalnih šnel-, ili bolje rečeno, lajk-fotografa, ovdje ne gledamo umjetno uljepšan grad za kojeg znamo da zapravo nije stvaran. Na prvi pogled, Sandrine fotografije odmah povlače pitanje - zar je ovo zaista Zagreb? Gdje su te žarke boje, teksture, refleksije, taj ritam života koji je na fotografijama istovremeno užurban, ali i na neki neobičan način zapravo spokojan? Odvažni kontrasti i žive, ali zagasite boje plijene pažnju i od gledatelja traže angažman u proučavanju fotografija nekog, kako se čini, nepoznatog Zagreba.
I već u tome je tajna uspjeha njenog izričaja - fotografije nas mame da doslovno zagrebemo ispod njihove površine - zastanemo, razmislimo, a naposljetku i ponovno pokušamo doživjeti onaj trenutak prolaznosti kojeg je Sandra tako vješto uspjela zabilježiti u suvremenom Zagrebu. Fascinantno je kako te fotografije jarkih boja uspijevaju istovremeno prigrliti duh prizora iz crno-bijelih vremena, naglašavajući geometrijske oblike i teksture. Velike obojane plohe i mistične siluete s prividnom lakoćom dočaravaju neobičnost običnih scena pokraj kojih prolazimo svaki dan.
Rijetka je prilika u modernoj fotografiji naići na ovako odvažan pristup fotografiranju ulice, jedinstvenog i prepoznatljivog stila. Koliko god zagrebački asfalt bio tvrd i nepristupačan, Sandra je uspjela pokazati da ispod njegove površine itekako ima života.
Boris Štromar
