Zagrijavanje do 27

Ivana Bahun
Rođena u Zagrebu, gdje je i diplomirala engleski i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao profesor engleskog jezika, prevodi i povremeno volontira. Kratke priče objavljuje od 2007. godine. Piše uglavnom prozu, s poezijom koketira. Balansira između kratkih priča i prvog romana. Pohađala literarne radionice u CEKAPE-u i Booksi. Članica je književne grupe Z.L.O.
 
Ines Gverić Korkut
rođena 1970. godine u Banjaluci, po struci psihijatrica. U poslu kojeg radi puno je riječi pa voli reći kako su riječi njezino dijagnostičko sredstvo, terapijski alat, ali i način da izrazi i ostvari sebe. Pisati je počela prije dvije godine, odjednom. Može se reći da ju je pisanje naprosto (s)našlo. Tekstovi su joj do sada objavljeni u zborniku Priče iz komšiluka (natječaj za kratku priču u organizaciji internetskog portala mondo.ba) te u zborniku Nevidljiva paučina (natječaj za najkraću kratku priču izdavačke kuće Alma iz Beograda). Na nedavnoj noći knjige dodijeljena joj je prva nagrada na natječaju URBANA metaFORA.
 
 
Igor Marić
Rođen u Travniku, rodnom gradu Ive Andrića, odrastao trideset metara od njegovoga muzeja u koji nikada nije kročio, iako je godinama svaki dan pio kavu u prizemlju spomenute kuće. Završio opću gimnaziju, koja je po balkanskim običajima, imala krizu identiteta, pa je više sličila na klasičnu, te tamo iskazao svoje prve spisateljske vještine. I danas vuče obećanje primjerka svoje prve knjige profesorici hrvatskoga jezika, ali se plaši da joj se uskoro više neću sjećati imena. Već nekoliko godina ostvaruje onu veliku i poznatu temu hrvatske književnosti – stranca u velikome gradu. Pisao kratke priče na dvama radionicama Zorana Ferića, ali zapravo više voli nepregledne nedođije romana na, barem, četrdesetak araka. Nedavno vidio sliku nadgrobnika na kojemu piše: Poet, Philosopher, and a Failure. Ima nešto krasno u tome, neka istina, ironija, duhovitost, iskrenost, koje su danas sve rjeđe i sve ih je teže prepoznati ako i postoje. Stoga, bio bi sasvim sretan kada bi to jednoga dana bio njegov nadgrobni spomenik.
&
Marko Pavlovski
rođen je u Trstu 1987. Na FFZG-u diplomirao je 2012. Poeziju i kratku prozu na hrvatskom, makedonskom, njemačkom i talijanskom jeziku objavio je u desetak časopisa, među kojima u Poeziji i Zarezu. Živi u Zagrebu i radi kao asistent na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti FFZG-a. Objavio je zbirke pjesama: Nebo nad Drinovcima (Rijeka, 2010.), Загрепска анатомија на самотијата (preveo Venko Andonovski, Skopje, 2013.) i Zagrebačka anatomija samoće (Pula, 2015.) te Izlet u Dachau (Zaprešić, 2018.).