Zajedno protiv zločina
Znate li tko će istražiti i otkriti ubojice mještana u idiličnom obalnom predjelu zapadne Švedske? Tko je ubio prijateljicu književnice Erice Falck i ostavio ju u kadi? Poznati istražitelj iz Fjällbacke pronalazi odgovore na sva pitanja zločina u romanima Camill Läckberg.
Tko je ubio cijenjenog inženjera Luparella čije tijelo je pronađeno u autu na sicilijanskoj plaži u sumnjivoj četvrti koju koriste prostitutke i zašto je ubijen knjigovođa Cosima Barlette? Ove zagonetne sicilijanske slučajeve iz romana Andrea Camillerija istržit će i razriješiti njegov svojeglavi inspektor zaljubljen u dobru hranu, lijepe žene i Siciliju. Tko je on?!
Je li Jack Trbosjek preselio u Moskvu 1889. i tamo nastavio svoj krvavi pohod ubijajući prostitutke na moskovskim ulicama i tko je Momus, tajanstveni kradljivac koji je pokrao kneza Dolgorukoja i ostavio mu svoju prepoznatljivu posjetnicu, kartu pikova dečka?? Sve tajne moskovskih ulica otkrit će posebni savjetnik moskovskog gubernatora, poznati detektiv Borisa Akunina, a on se zove?
Kad poznatog zagrebačkog urednik crne kronike zamoli za pomoć Božo, njegov švercer cigareta u čijem se štandu na trešnjevačkoj tržnici nalazi leš skitnice Tome, zaplete se radnja Pavličićevog romana „Tužni bogataš“.
Tko ubija profesore na Filozofskom fakultetu u Zagrebu? Kad Pavličićevi istražitelji shvate da su osvijetljeni fakultetski kabineti idealne mete za ubojicu koji puca iz mraka drugih, zamračenih, dijelova fakulteta znat će da je „Krvnik u kući“, ubojica je netko od djelatnika fakulteta, možda čak i ugledni profesor. Tko su Pavličićevi zagrebački istražitelji??
Čitajte i igrajte se s nama, otkrijte imena poznatih istražitelja, a mi ćemo Vam otkriti našu knjižničnu tajnu . . .
Također, na našim izlozima možete saznati ponešto o prvim tumačenjima uzroka zločina od fiziološke ili biološe teorije C. Lombrosa, preko psiholoških teorija H. Eysencka i J. Bowlbyja do socioloških tumačenja E. Durkheima, R. K. Mertona, H. S. Beckera, E. Goffmana te predstavnika „Čikaške škole“.
Fiziološke teorije smatraju da su neki pojedinci zbog svoje genetske strukture skloniji devijantnom ponašanju. Tako Lombroso tvrdi kako su izražena čeljust, visoke jagodične kosti, velike uši i sl., genetski determinirana svojstva koja se uočavaju kod kriminalaca. Psihološke teorije tvrde da bolest i devijantnost potječu iz mentalnih procesa, a ne iz tjelesnih odnosno bioloških razlika. Sociolog E. Durkheim u „Pravilima sociološke metode“ govori da je zločin normalna i neizbježna pojava u svakom društvu. Zločin ima svoju funkciju u društvu i „integralni je dio svih zdravih društava“. Merton se pak bavi dokazom da devijantno ponašanje ne potječe iz „patološke ličnosti“ pojedinca nego iz kulture i strukture samog društva. Predstavnici interakcionizma u sociologiji „naglašavaju važnost značenja što ih različiti akteri unose i razvijaju unutar interakcijske situacije“. U spomenutom kontekstu H. S. Becker govori o teoriji etiketiranja, a E. Goffman o odnosu devijantnog ponašanja i društvenih institucija tzv. „totalnih institucija“ koje reguliraju sve aspekte života neke osobe. „Totalne institucije“ su za njega zatvori, vojska, mentalne bolnice, samostani i dr. Oko naziva „Čikaška škola“ početkom 20. stoljeća okuplja se grupa sociologa u Chicagu koja je razradila ekološki pristup proučavanju socijalnih fenomena. Smatraju da se svako ponašanje, pa i devijantno može protumačiti na temelju urbane sredine. Ekološki pristup bazira se na suodnosu organizama i njihove sredine odnosno na koncepciji grada kao laboratorija. C. Shaw i H. McKay razvijaju poznatu teoriju „koncentričnih krugova“ te tezu o povezanosti društva i prostora.
Izvor: Haralambos, M. Sociologija : teme i perspektive, Zagreb : Golden marketing, 2002.
