Željka Horvat-Vukelja: O knjižnici u knjižnici

Svako dijete, baš kao i svaka odrasla osoba, ima svojeg najdražeg književnika. Poznajemo uistinu veliki, veliki broj djece kojima je Željka Horvat-Vukelja najnajnajdraža književnica, što ne čudi, nego je tako prirodno i očekivano. Zašto je to tako?
Ponajprije zbog divnih i mudrih, a tako jednostavnih rečenica kojima je istkano svako književno djelo Željke Horvat-Vukelja. Zbog svevremenosti i ljepote svakog njezinog književnog ostvarenja, čije slovima zaogrnute poruke svatko otkriva postupno, s protokom vremena. Jer svako djelo Željke Horvat-Vukelja je poput oblaka: uvijek se pokazuje u drukčijem svjetlu i obliku dajući stvarnosti obrise magičnoga.
No ima još nešto. Niti jedan književnik u Hrvatskoj nije toliko puta gostovao u školama, vrtićima, domovima, knjižnicama, bolnicama... A zašto je uvijek i posvuda zovu na gostovanje? Zato što je Željka Horvat-Vukelja jedna i jedina, neponovljiva. Zato što je Željka Horvat-Vukelja napisala divna djela, koja će ostati, koja se pamte, koja se vole, koja nas majčinski nježno podučavaju životu, koja su književni dijamanti... Osim toga, Željka Horvat-Vukelja je iznimno nadarena pripovjedačica s velikim srcem punim ljubavi koja pršti iz njeznih toplih očiju, puna iskrene zainteresiranosti za drugoga, književnica koja svojim blagim, a tako vedrim glasom budi radost i učini da je se gleda i sluša bez treptaja i zvuka, učini da je se pamti cijeli život.
Nitko od književnika nije bolje osluhnuo bilo knjižničarki od Željke Horvat-Vukelja. Zbog svega toga, a i puno neizrečenoga, u Mjesecu hrvatske knjige, čiji je ovogodišnji slogan Odabrali knjižničari, naša je predraga gošća hrvatska književnica Željka Horvat-Vukelja.