Zlata Vucelić: Spiritualna fotografija

Ako je itko sustavno razrađivao koncept s proizvodnjom novih značenja, u postmodernom duhu stvaranja fotografskih slika, onda je to zasigurno Zlata Vucelić. Ona rekomponira i prostor i vrijeme. Nema više klik, miga mehaničke sprave (fotoaparata) kojim se ukipljuje trenutak. Suptilna metoda stvaranja slika iz nekoliko negativa, bili su autorici fragmenti cjeline, koja joj se ukazala kao vizija, kao ideja koja je postojala već u trenutku doživljaja prizora. Stvaranje cjelina iz strukturalnog materijala to je metodologija koju je Zlata Vucelić razvila do poetske finoće. Objektivnost foto-prizora koje je pohvatala u trenutku u kojem je zamislila cjelinu, bili su čvrsta i sugestivna građa, za autoričinu alkemijsku igru stvaranja novih vrijednosti i drugih
značenja. Tu je autorica postigla suvremenu cool predodžbu, neku vrstu vizualnog savršenstva. Ništa na foto-slikama nije, dakle, izvan smirenog i jednostavnog izraza. U odmjerenoj i zaleđenoj sceni osjeća se naboj, ali dramatika koja se pričinja ne nastaje od ničeg izravnog. Nostalgija ili romantika na foto-slikama Zlate Vucelić ostaje u crnobijelom, ili sepiji, tek kao relativan i pomoćni opis onoga što se doista na tim fotografijama događa. A događa se, nestvarna-stvarnost, pričin o dalekom i nedohvativom, o prošlom i izmaknutom, o nemoći da se zbližimo do kraja s motivom, o odsutnom i hladnom (cool) odnosu premda prvotno prisnom motivu, o izmaknutoj stvarnosti, koja je autorska prerađevina, o iluziji. Iako vidimo sasvim obične, poznate, možda i banalne stvari, objekte, situacije i prizore, oni su nam daleki poput bajki, mitova, oni su usprkos svojoj objektivnosti neobjektivni i duhovni. Otuda izvire taj osjećaj udaljenosti i hladnoće, osjećajnosti koja se ne želi stopiti sa stvarnošću.

Branka Hlevnjak

Zlata Vucelić (Slavonska Požega, 23.3.1942.) fotografijom se bavi od kraja šezdesetih godina 20. stoljeća. Značajni ciklusi su joj Portreti mladih (1968.-1973.), Gornji grad i sakralni Zagreb (1972.-1992.), Portreti umjetnika i njihova djela (1970.-1991.), Magdica (1976.), Hrvatsko zagorje (1976.-1978.), Narodna raspela (1978.-1992.), Otok (1982.), Drugo vrijeme (1988.-1989.), Lun-Otok Pag (1989.), Međugorje (1989.), Otok II. (1993.-1999.), Hommage Josefu Sudeku (2006.), Fotografije na jezeru (od 2005., ciklus u nastajanju).
Objavila je nekoliko fotografskih mapa. Ciklusom Magdica (1976.) započinje svoj karakterističan neoromantičarski pristup fotografiji. Ona prestaje biti samo life i postaje izraz dubokog duhovnog (spiritualnog) doživljaja fotografiranog motiva, što znači da se stvarnost preklapa i usklađuje (u laboratoriju) s nestvarnošću u jedinstvenu i originalnu poetsku cjelinu.

Na promociji fotomonografije Zlata Vucelić : spiritulana fotografija autorice Branke Hlevnjak, u izdanju Hrvatskog foto saveza, 2017. govorit će povjesničarke umjetnosti Branka Hlevnjak i Ariana Kralj.