Zlatica Radušić: „Pjesme”

Zlatica Radušić rođena je u Zagrebu 1957. godine gdje se i školovala.
Okušala se u raznim književnim vrstama: piše poeziju, priče za djecu, kratke priče i feljtone. S profesorom Željkom Bajzom objavljuje feljton „Medvedgrad, motritelj zgoda i nezgoda" u Večernjem listu, a potom i feljton „Priče ispod Medvednice". Suautorica je knjige „Priče ispod Medvednice i Ivančice".
Poeziju piše posljednje desetljeće. Nagrađivana je na recitalima kajkavske poezije u Samoboru i Kustošiji. Pjesma „Tam za bregom" na Kaj Kustošija 2025. dobila je Nagradu Zvonko Špišić kao najbolja pjesma za uglazbljivanje. Pjesme su joj do sada objavljivane i u zbornicima s recitala u Zelini, Krapini i Samoboru. Živi i stvara u Vrapču.


„Stihovi sabrani u ovoj knjizi pod neutralnim naslovom „Pjesme" napisani su od 2017. godine do danas. Sve su pjesme redom, osim dvije štokavske, napisane kajkavskim narječjem, mjesnim govorom Vrapča. Već nam sam naslov sugerira da se nijedna pjesma ne ističe i ne iskače ispred drugih, da su sve jednako važne.
Teme koje definiraju ovu zbirku potraga su i žalost za izgubljenim vremenom, ali i čuvanje intimnog, domaćeg izričaja. Ima tu izgubljenih ljubavi, dragih ljudi, kao i lokalnih marginalaca… No, nikako nije sve tmurno i mračno - „Jesenska ljubaf" i „Pozoj vu kmice" vesele su i duhovite pjesme. Tu su i želje; kakav bi bio idealan autoričin dan opisala je u nagrađenoj pjesmi „Štela bi 2".
Zlatica Radušić poetskom snagom i originalnim izričajem čuva topli jezik djetinjstva, svoj mjesni govor, jezik koji se sve manje govori u gradskoj užurbanosti, a sve više pamti samo još kod generacija koje pomalo odlaze.
Stoga je svaka objavljena knjiga koja čuva tragove nekadašnjeg (ali još uvijek sadašnjeg!) jezika te njegovog pripadajućeg svijeta, važan prilog i potvrda da još (uvijek) postojimo.”
- Robert Mlinarec, urednik