Zrinka Pekez : Portreti

Mladi umjetnici u Prečkom nastavlja s predstavljanjem mladih umjetnika. Peta izložba u ciklusu predstavlja likovni rad studentice Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Zrinke Pekez.

Zrinka Pekez rođena je 18. travnja 2002. godine. Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku. Upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za slikarstvo, gdje je završila preddiplomski studij i trenutno je na svojoj diplomskoj godini.
 
Opis rada

Ovi radovi su rađeni u tehnikama ulja i akrila na daskama različitih dimenzija.
 
U svojim radovima, autorica se bavi distorziranim portretima svojeg i tuđih lica. Preklapajući i kolažirajući različite kutove crta lica, želi postići neprepoznatljivost njoj poznatih lica i otvoriti mogućnost pronalaženja novih formi u nečemu poznatom. Emocije i izražaje koje su ta zasebna lica imala izgubljene su u procesu slikanja „novog” lica preko „starog”.
Na izradu ovih radova autoricu je potaklo prihvaćanje i nošenje s bliskom osobom koja boluje od demencije. Kroz to iskustvo je dobila novi pogled na fragilnost ljudske psihe i novu perspektivu na tuđu percepciju same sebe. Na kratki period autorica mora "nositi" tuđa lica kako bi bila primijećena od druge strane.
Portret više nije jedna jasna cjelina, već je isprekidan i iscjepkan u manje forme i elemente. S novostvorenim licem autorica može dodavati formi originala ili oduzimati od nje. Na nekim se slikama jasno vide linije razdvajanja između preklapajućih lica, dok negdje ti rubovi su zamućeni ili potpuno izbrisani. Namjera toga je likovno dočarati kompleksne emocionalne procese koji se događaju u čovjeku. Zbog preklapanja različitih ekspresija promatrač ne može utvrditi koje su emocije i izrazi lica bili vidljivi na portretima prije nego što su izbrisani i bili prekriveni s nekoliko slojeva boje. U odabiru dimenzija formata radova autorica je pokušala ostati dosljedna realističnim omjerima ljudskih proporcija.
Mikro pokreti i gestikulacije koje ljudi nesvjesno rade, bili su glavna likovna inspiracija ovu seriju radova. Prilikom takvih procesa čovjek nikada nije statičan. Upravo takvim pokretima poput treptaja, disanja i lutanja očiju, naša ekspresija odaje neviđene dijelove nas samih.
Svi ti dijelovi čine jednu veću cjelinu, a to smo mi. Granice poznatog i nepoznatog nestaju i uspijevam stvoriti "novu" sebe.