Zrinko Šimunić: Tijelo kao pjesma

Predstavljanje knjige 23.09.2026. | srijeda Knjižnica Voltino Početak događanja: 18 sati
Autor Zrinko Šimunić predstavlja novu knjigu pjesama Tijelo kao pjesma.
Tijelo kao pjesma Zrinka Šimunića zbirka je poezije u kojoj tijelo postaje prostor pamćenja, slike, dodira, čežnje, prolaznosti i unutarnje svjetlosti. Ova knjiga ne gradi svoj svijet oko puke tjelesne provokacije, već oko pažljivog, gotovo meditativnog pogleda koji pokušava uhvatiti ono što u životu najbrže nestaje: pokret, osmijeh, stopalo na toplom kamenu, kosu koja dodiruje rame, miris ljeta, sjenu starog susreta, tijelo koje u sjećanju nastavlja trajati.

Šimunićev lirski glas kreće se između erotike i metafizike, između svakodnevnog prizora i pjesničkog otkrića. U njegovim pjesmama haiku stoji pored bureka, joga pored vina, Facebook pored renesansnih odaliski, more pored asfalta, japanska estetika pored mediteranske punoće. Upravo iz tog spoja nastaje osoben pjesnički svijet: nježan, duhovit, puten, kulturološki bogat i stalno svestan da ljepota postoji u kratkom bljesku.

U ovoj knjizi žensko tijelo nije dekor, već živa mapa iskustva. Stopala, kosa, vrat, koljena, ramena, prsti, glas i pokret postaju točke kroz koje pjesnik prepoznaje prolaznost, želju, uspomenu i krhkost trenutka. Pjesme kao što su „Wabi-sabi”, „Na studencu”, „Noktići”, „Tihi vez”, „U redu za burek”, „Čaturanga”, „Tašenka”, „La Boheme”, „U bijelom satenu”, „Mendule” i mnoge druge grade knjigu u kojoj se tijelo čita kao tekst, a pjesma dodiruje kao površina kože.

Posebna snaga zbirke nalazi se u njenoj sposobnosti spajanja visoke kulture i sasvim običnog života. Šimunić bez napora uvodi asocijacije na zen, haiku, vino, likovnu umjetnost, film, mediteranske gradove, mitologiju, filozofiju i svakodnevne urbane prizore. Sve to kod njega ostaje u službi putenosti i pamćenja. Kultura ovde nije ukras, već način da se tijelo, dodir i pogled spase od zaborava.

Tijelo kao pjesma je knjiga čovjeka koji još umije gledati polako. U vremenu brzih slika, ona vraća dostojanstvo pogledu, nježnosti, sjećanju i tijelu kao posljednjem mjestu na kojem život ostavlja istinski trag. (iz pogovora Dragane Bečejski)

https://dhk.hr/zrinko-simunic/