Zrnce po zrnce - krunica

Blaženi Alojzije Stepinac u Predgovoru molitvenika "Krunica", koji je preveo s francuskog jezika, a koji je tiskan 1943. godine, između ostalog piše: „Na slici ’Posljednje večere’ Michelangelo je prikazao dva čovjeka, koja se prigodom općeg uskrsnuća dižu prema nebu uz pomoć svoje krunice, za koju su se uhvatili. Sam dobri Bog znade koliko se već duša od vremena sv. Dominika vinulo k nebu po molitvi sv. krunice. Nju su držali u rukama priprosti seljaci i moćni vladari, glasovite vojskovođe i obični vojnici, veliki učenjaci i neuki ljudi, djevojke i mladići, staro i mlado, čak i malena djeca. Sveta je krunica bila jedno od najvažniji sredstava u radu Crkve Kristove od vremena sv. Dominika pa do danas. Tako će biti, bez sumnje, i do konca svijeta. Sveta krunica je i u hrvatskom narodu od najveće važnosti.“

Sveti Ivan Pavao II. O molitvi krunice reče: ,,Molitva krunice je molitva čovjeka za čovjeka: to je molitva ljudske solidarnosti, kolegijalna molitva otkupljenih, koja odražava duh i nakane prve otkupljene, Marije, majke i slike Crkve: molitva za sve ljude svijeta i povijesti, za žive i mrtve, koji su pozvani da budu s nama Tijelo Kristovo i da postanu s njim subaštinici slave. (…) Krunica je moja najdraža molitva.“

Stoga prionimo poslu i izradimo od drvenih zrnaca krunicu.