Iz naše povijesti
 
Od osnivanja Gradske knjižnice u kuli iznad Kamenitih vrata 1907. godine, čitaonica Gradske knjižnice neizostavni je dio knjižnice. Na inicijativu prvih upravitelja Gradske knjižnice dr. Vladimira Deželića i dr. Emilija Laszowskog, po uzoru na bečke javne knjižnice uređena je na Kamenitim vratima i čitaonica. Jasna je bila potreba da u tek osnovanoj knjižnici mora postojati dvorana u kojoj će građanstvo moći provoditi dio svog vremena čitajući novine, knjige ili druga vrijedna djela. Do 1937. godine i zatvaranja Gradske knjižnice, zbog preseljenja u zgradu Novinarskog doma, čitaonica je s oko 50-ak radnih mjesta bila mjesto na kojemu je građanstvo svakodnevno prema Pravilima knjižnice kraljevskog i slobodnog grada Zagreba moglo čitati: “dnevne novine, časopise, rukopise, prvotiske, dragocjena djela, rijetkopise, divot izdanja, leksikone, diplomatare, zbornike...“  
 
Selidbom Gradske knjižnice u zgradu Novinarskog doma čitaonica se useljava u poznatu Bijelu dvoranu na 1. katu, za što se posebno zalagao tadašnji upravitelj knjižnice dr. Josip Badalić, nastojeći da čitaonica bude mjesto za javna predavanja, izložbe, koncerte i slična događanja. U Novinarskom domu u čitaonicu se smještaju fond referentne literature i literatura iz područja likovnih umjetnosti, koji će zajedno s novinama i časopisima činiti čitaonički fond Gradske knjižnice.
U drugoj polovici 20. stoljeća Gradska knjižnica prolazi kroz razne strukturalne promjene, a početkom 70-ih u prostoru čitaonice započinju se održavati razna predavanja, likovne izložbe i izložbe knjiga. Jedna od naših najstarijih književnih tribina, Književni petak, održavala se u čitaonici od 1971. godine i na njoj su nastupala eminentna imena hrvatske i europske književne scene. Likovna tribina Limus, na kojoj su nastupali mnogi likovni, glazbeni i scenski umjetnici započela je sa svojim održavanjem 1972. godine.
1972. godine novim organizacijskim ustrojem Gradske knjižnice osniva se Odjel priručnika i tekuće periodike s čitaonicom i u njemu se nalazi pohranjena knjižna građa referentnog fonda, serijske publikacije i građa specijalnih zbirki koje su se do tada nalazile na raznim lokacijama u knjižnici. Sve do zatvaranja Gradske knjižnice 1994. godine, čitaonica sa svojih 80-ak radnih mjesta bila je mjesto za konzultiranje stručne literature, studentima je služila kao učionica, a mnogim generacijama Zagrepčana mjesto za čitanje dnevnih novina i časopisa.

13. listopada 1995. godine ponovno je otvorena Gradska knjižnica. Selidbom u Starčevićev dom riješeno je pitanje nedostatka prostora i stvoreni su uvjeti za drugačije poslovanje kako knjižnice, tako i čitaonice. Zbog novih prostornih mogućnosti nestaje jedna jedinstvena čitaonica i formiraju se dvije nove čitaonice: Čitaonica priručnika i zbirki i Čitaonica novina i časopisa, koje se zajedno nalaze u sastavu Odjela čitaonica. Fond referentne knjižne građe,  sa specijalnim zbirkama smješta se u Čitaonicu priručnika i zbirki, a fond serijskih publikacija u Čitaonicu novina i časopisa. Dvije čitaonice s ukupno 60 radnih mjesta, s potrebnom informatičkom infrastrukturom, dostupnim on-line katalogom i s domaćim i stranim izdanjima novina, časopisa, enciklopedija, leksikona, monografija, rječnika, vodiča i bibliografija, svakodnevno su na raspolaganju korisnicima i članovima Knjižnica grada Zagreba.