Tonči Valentić: Camera abscondita

Nakanu ovog esejističkog djela sam autor definira kao "... bilješke i fragmente o fotografiji kao figuri znanja, jeziku spoznaje i zapisu svjetla, o njezinom odnosu spram pisanja i povijesnosti. Interpretativni model (...) nije akribijska kulturološka analiza, nego intimistički, posve osoban pokušaj čitanja fotografije koja 'nije ono što se vidi'." Promišljajući značenje fotografije autor se referira na radove R. Barthesa, W. Benjamina i E. Cadave o toj temi.