Annie Ernaux: Djevojačke uspomene

Jedna od najuglednijih suvremenih francuskih autorica ovim kratkim autobiografskim romanom, svojevrsnom „karikom koja je nedostajala” u njenom bogatom opusu, nakon gotovo šezdeset godina zahvaća u dramatično iskustvo „djevojke iz 1958.”, koje se pokazalo formativnim za nju kao ženu i spisateljicu. U naporu dugo odgađanog susreta s mladom djevojkom koja je bila, Ernaux impersonalnom tehnikom dekonstruira i potom rekonstruira „što se dogodilo tog ljeta”; njeno inicijacijsko žensko iskustvo prvog seksualnog susreta sa željenim i voljenim muškarcem, zbog njegove ravnodušne brutalnosti i moralne osude društva kojem je željela pripadati, zbog srama i poniženja kojima je bila izložena, pretvorilo se u kompleksnu životnu traumu koju je trebalo zaboraviti pod svaku cijenu. Tek ga napor (pri)sjećanja kao složenog oblika samospoznaje, stavljajući ga, k tome, u kontekst duha vremena, pretvara retrospektivno u dragocjeno iskustvo i nesvjesno vitalan izvor cjelokupnog kasnijeg osobnog, ženskog i spisateljskog identiteta.