Damir Karakaš: Sunčanik

Djed i unuk u rano jutro polaze iz kuće. Djed, orijentirajući se prema suncu, vodi unuka vrletnim putom kroz šumu, a nešto što starac iz dubina svog životnog iskustva rekne, potakne unuka na pitanja, te se u nejasnim prostornim i vremenskim koordinatama doznaje da su krenuli u potragu za vragom, kojega je teško prepoznati, jer prema djedovim riječima, on izgleda "ko i čovik", u čovjeka ulazi "ko i smrt", a hrani se "crnim mislima". Razgovori koje putem vode i ono što na putu vide i susreću oblikuju njihovo putovanje kao filozofsku potragu za spoznajom, satkanom od nasljeđa, iskustva, sjećanja i strahova.