Goran Vojnović: Skupljač strahova

Eseji sabrani u knjizi nastajali su tijekom duljeg razdoblja, što se može iščitati iz brojnih indikatora s pomoću kojih autor evocira neke točke u vremenu koje su, zajedno s proživljenim iskustvima, od djetinjstva do danas, postale dio njegova identiteta, a istovremeno i upućenosti na realnost sadašnjeg trenutka. Tako se referira na događaje koji su obilježili posljednjih tridesetak godina na prostorima bivše Jugoslavije, sjećanja na glazbu, sport, film, a onda i na pitanje jezika i odnos spram njega: lokalni idiomi kao moćno identifikacijsko sredstvo diskriminacije i otuđenja, a s druge strane, obiteljsko vezivo po kojemu uvijek osjeća tu mikrozajednicu kao naročit prostor pripadanja.