25. obljetnica smrti Brune Bjelinskog (1. 11. 1909. - 3. 9. 1992.)

Skladatelj po vokaciji, a ne po htijenju, pisao je Bjelinski glazbu koja je trajno vjerna kanonima estetike lijepoga, koja ne poznaje uspone i padove vrijednosti, koja je uporno na zavidnoj razini nadahnute muzikalnosti.

A na pitanje povodom dobivanja Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1976. godine, o tome što glazba može, dao je Bjelinski sebi svojstven iskreni odgovor i formulirao je osobni umjetnički credo, uvjerenje skladatelja trajno potsticanog vjerom u čovjeka i ljubav:

»Za mene je glazba jedna od najvećih radosti koje čovjek može doživjeti. Pripada istoj kategoriji kao i priroda, recimo. A pored toga i sami znate što sve glazba može izvući, recimo rock and roll iz mladih. Dijapazon doživljaja je ogroman: od ludovanja na rock koncertima pa sve do mirnog sjedenja, uživanja i uspoređivanja glazbe možda s ljubavlju, s najljepšim doživljajima u životu.«