Otvorenjem izložbe „drača” mlade umjetnice Helene Birin koje će se održati 29. prosinca 2025. u 19 sati nastavljamo ciklus „Mladi likovni umjetnici u knjižnici” (MLUK). Izložbu možete pogledati u našoj knjižnici sve do 1. veljače 2025.
 

„Ljudi, katkad, proglase neku biljku korovom, odnosno štetnom, nepotrebnom, neiskoristivom. U cijelom svijetu koji mora biti podređen čovjekovim potrebama, javljaju se biljne i životinjske vrste smatrane nepoželjnima, jer štete agrikulturi koju uzgajamo. Na prvi pogled i umjetnost je beskorisna djelatnost. Najčešće ne generira velik profit, nerijetko nas ubacuje u stanja žalosti, katkad propituje glavne društvene narative, katkad ih i podriva. Ako nije kontrolirana, vođena, odobrena od strane vladajućih hijerarhija, ona je korov ili drača. Nešto divlje, ružno i opasno.
            A to je upravo njezina funkcija. Ili barem jedna od funkcija. Da nas svojom divljom egzistencijom suoči s neugodnim istinama i mučnim osjećajima koje ovaj svijet uzrokuje u nama. Pa i biljke koje zovemo korovom imaju skrivena, ljekovita svojstva, a oni upućeni u njih beru ih i suše za čajeve.
Helena Birin slikama i tapiserijama pokušava dodirnuti ono najosjetljivije u sebi. Time se, dakako, obraća onome najosjetljivijem u nama. Već od samih imena njezinih ostvarenja možemo zaključiti da inspiraciju nalazi u tradiciji Dalmacije i njezina zaleđa. Kada tome još dodamo činjenicu da je pletenje vune smatrano tradicionalno ženskim poslom, njezini radovi dobivaju još jednu razinu. Oni ispituju stvarnosti rodnih uloga kao i vrijednost koju su zajednice pridavale životima žena, nadilazeći sve to u apstraktnom izričaju. Te su slike i tapiserije trag, ali ne samo jedne umjetnice, Helene Birin, i njezine poetike i estetike, već trag bezbrojnih života koji nisu imali svoj glas zbog društvenih okolnosti, obrazovanja i struktura svijesti koje su im bile nametnute.
            Vuna ima još jednu asocijaciju, a to je ona topline. Pletući vunene odjevne predmete legije su bezimenih žena davale zaštitu i utjehu svojim obiteljima. Davale su određeno oruđe za borbu protiv okrutne prirode koju čovjek pokorava i fizički - obrađujući škrtu zemlju i nasipavajući je unutar malih polja, ograđenih teškim plosnatim kamenjem - i leksički, određujući korisne i beskorisne biljke, njegujući blitvu i čupajući draču. To je surova hijerarhija, potrebna za opstanak u surovoj prirodi. U njoj svoje strogo određeno mjesto imaju muškarci, žene i djeca. Možda se mi tome zgražamo iz suvremene perspektive, ali to je bio realni model života i preživljavanja.
            Ipak, tu je i drača umjetnosti. Ona ističe mukotrpnost bezimenih života, te ih na neki način opravdava. Artikulirajući vunu, posebno na vrlo ekspresivnim crvenim i crnim tapiserijama, Helena Birin predstavlja mračnu pjesmu o životu u kojemu se miješaju sreća i tuga, patnja i ispunjenost. Gusto, mekano i raskošno, poput njezinih zaobljenih, vunenih konstrukcija koje s okvira ulaze u prostor. Vuna, poput života samoga, poziva na interakciju, na dodir i uranjanje u njezino bogato i meko tkanje.”

                                                                                                                                                                                                                              Feđa Gavrilović

 

Biografija umjetnice:

Helena Birin (1996., Šibenik) studentica je diplomskog studija Likovna kultura na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, kod mentorice izv. prof. dr. art. Snježane Ban. Prethodno je diplomirala Fitomedicinu na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s najvećom pohvalom (2018. - 2020.). Izlagala je na brojnim skupnim izložbama te izvela par murala i performansa u javnom prostoru. Sudjelovala je na više radionica te organizaciji i vizualnom identitetu manifestacije 18. Cash & Carry - Dan otvorenih vrata umjetnosti (ALU, 2023.). Kao suradnica radila je na otiskivanju grafičke mape Zlatka Kesera Zaigran. Dobitnica je Rektorove nagrade (2022.) i Pohvalnice Akademskog vijeća za uspješan rad (2021., 2022., 2023.).