„Iskoni bĕ Slovo”: hrvatski prijevodi Biblije
U prosincu 2025. svjetlo dana ugledao je novi prijevod Biblije. Dvadeset i tri biblijska stručnjaka: Danijel Berković, Niko Bilić, Mario Cifrak, Ivan Dugandžić, Mladen Horvat, Anđela Jeličić, Stipe Jurić, Stipo Kljajić, Goran Kühner, Božo Lujić, Angelo Maly, Vinko Mamić, Dragutin Matak, Davorin Peterlin, Domagoj Runje, Ivan Šporčić, Darko Tepert, Darko Tomašević, Dubravko Turalija, Bruna Velčić, Marinko Vidović, Karlo Višaticki i Mato Zovkić, preveli su Sveto pismo s izvornih biblijskih jezika: hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga. Za hebrejski i aramejski tekst bio je odgovoran dr. sc. Božo Lujić, za grčki dr. sc. Mato Zovkić, a za jezični dio priče Boris Beck i Marko Alerić. Lekturu i korekturu potpisuju Karlo Lenart i Miroslav Vukmanić.
Prevoditelji su s hrvatskoga govornoga područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine te iz dijaspore. Novost je da su prevoditelji kao bazične tekstove uzeli najnovija općeprihvaćena kritička izdanja izvornih biblijskih tekstova Staroga i Novoga zavjeta. Trebalo je uvažiti i Smjernice koje su odredila Ujedinjena biblijska društva (UBS) te Smjernice iz Vatikana (Lujić, 2022, str. 82).
Novi prijevod nastao je uslijed činjenice da se jezik neprestano mijenja i da je tekst Biblije, koji je bio aktualan prije tri tisuće godina, trebalo približiti suvremenom čitatelju. Tekst je u cijelosti oslobođen aorista i imperfekta, arhaizama i zastarjelica, kako bi bio razumljiv današnjem čovjeku. Iako mnogi smatraju da to osiromašuje stil i jezičnu vrijednost izvornoga teksta Biblije, ne treba zaboraviti da za liturgiju i dalje ostaje u uporabi knjiga u izdanju Kršćanske sadašnjosti.
Povijesno gledajući, Hrvati su uz latinsku Bibliju Vulgatu (nastalu u 4. st.) prihvatili i ćirilometodski prijevod iz 882. godine na glagoljici. Za liturgijske potrebe u 14. st. objavljuju se lekcionari i evanđelistari npr. Bernardinov, Ranjinin, Korčulanski.
Prvi hrvatski prijevod Novoga zavjeta tiskan je 1562./1563. na glagoljici. Budući da je reformacija potaknula prijevode Biblije na narodne jezike (Jambrek, 2007, str. 61), u Urachu pokraj Tübingena osnovan je Biblijski zavod za distribuciju, tiskanje i prijevod Biblije, početnice i katekizma. U 16. st. nakon Tridentskog koncila knjige reformatora su zabranjene.
Svećenici često nisu znali latinski i nisu bili dovoljno teološki obrazovani (Jambrek, 2007, str. 68), pa je Kongregacija za širenje vjere po latinskoj Vulgati naručila hrvatski prijevod Biblije. Prijevoda se prihvatio Bartol Kašić. Zadatak je dovršio 1636. godine, ali je prijevod ostao u rukopisu sve do 1999. kada je konačno tiskan.
Hrvati su prvu cjelovito tiskanu Bibliju dobili 1831. zahvaljujući trudu Matije Petra Katančića. Tiskana je u 6 knjiga, dvojezično, na latinskome i hrvatskome, to jest na bosanskoj ikavštini, dvostupčano po latinskoj Vulgati. Ova Biblija ipak nije bila pogodna za evangelizaciju puka (Jambrek, 2007, str. 69).
U 18. i 19. st. u europskim protestantskim crkvama bio je snažan biblijski pokret. Tako je u Njemačkoj 1710. utemeljeno biblijsko društvo koje je jeftino tiskalo i distribuiralo Bibliju u Češkoj, Poljskoj i Njemačkoj (Jambrek, 2007, str. 70). Po njihovu uzoru u cijelom svijetu bila su organizirana biblijska društva kojima je cilj bila popularizacija Svetog pisma, tiskanje i prodaja po povoljnoj cijeni (Jambrek, 2007, str. 70), prijevodi bez bilješki i komentara.
Slovenski jezikoslovac Jernej Kopitar zalagao se za prijevod Biblije na južnoslavenske jezike, a Britansko i inozemno biblijsko društvo 1863. razmišljalo je o tome, pa je tako 1868. nastao Vukov i Daničićev prijevod Biblije na srpski, tiskan latinicom i ćirilicom. Neki su time u Hrvatskoj bili oduševljeni, no jezik se pokazao kao barijera, a i crkvene katoličke vlasti nisu je odobrile. Godine 1877. Bogoslav Šulek je pohrvatio tu inačicu, Novi zavjet i Psalme, a 1895. Milan Rešetar cijelu Bibliju. To izdanje nije bilo prevedeno po Vulgati, bilo je bez bilješki, na srpskom jeziku, a distribuiralo ga je društvo protestantske provenijencije (Jambrek, 2007. str. 71).
U posljednjoj četvrtini 19. st. istoimeno društvo poradilo je na evangelizaciji Slavonije putem kolportera, baptističkih i metodističkih. Drugi način širenja Božje riječi bio je putem korespondenata koji su od društva za svaki prodani primjerak dobivali proviziju (Jambrek, 2007, str. 73).
Na zadarsku inačicu hrvatskoga jezika Sveto pismo je preveo Ivan Matija Škarić, uz poticaj Cara Franje Josipa I. Izašla je u Beču između 1858. i 1861. u 70 sveščića koji su onda sjedinjeni u 8 svezaka Starog i 4 sveska Novog zavjeta.
Do 1950. godine u prevođenju su se okušali Antun Sović, Emil Orozović, Franjo Zagoda, Petar Vlašić, Valentin Čebušnik i Josip Stadler (Jambrek, 2007, str. 74). U Sarajevu je u godinama Drugog svjetskog rata tiskano Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta u prijevodu Ivana Evanđelista Šarića, sarajevskog nadbiskupa.
Crkva je poticala vjernike na proučavanje Svetog pisma revnije tek nakon Drugoga vatikanskog sabora. Zagrebačka Biblija iz 1968. godine donosi kvalitetan hrvatski prijevod svetoga teksta. Glavni urednici bili su Jure Kaštelan i Bonaventura Duda. U toj Bibliji nalazimo prijevode: Petoknjižje - Silvije Grubišić, Psalmi - Filibert Gass, Pjesma nad pjesmama - Nikola Milićević, dijelovi Staroga zavjeta u prijevodu Antuna Sovića i prijevod Novoga zavjeta Ljudevita Rupčića (Jambrek, 2007, str. 76). Zagrebačka Biblija nastala je za samo dvije godine. Dobro su je prihvatili stručnjaci i vjernici katoličke i reformacijskih crkava. Od 1974. izlazi u nakladi zagrebačke Kršćanske sadašnjosti.
Biblija je najprevođenija knjiga na svijetu. Do sada je prevedena na 43 % živućih jezika (od njih 6900).
Želite li zbrojiti koliko je bilo hrvatskih izdanja: https://www.kbf.unizg.hr/biblijski-institut/file.php?src=1660/20210612100124-Prilog1.pdf
Ovdje možete provjeriti popis izložene građe.
Izvori:
1. Babić, N. (2018). Hrvatski prijevodi Novoga zavjeta od 20. stoljeća. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
2. Barščevski, T., Jelaska, Z., Babić, N. (2022). BIBLIANA - hrvatski prijevodi Biblije. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta : Kršćanska sadašnjost.
3. Bratulić, J. (1996). BIBLIJA u Hrvata: (izbor tekstova od XIV. do XX. stoljeća). Zagreb: SysPrint.
4. Bratulić, J. (2025). Predavanja o hrvatskoj Bibliji kroz stoljeća. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada: Hrvatsko katoličko sveučilište.
5. Duda, B. (2000). U svjetlu Božje riječi. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
6. Jambrek, S. (2007). Biblija u Hrvata: Prevođenje, tiskanje i širenje Biblije u kontekstu naviještanja evanđelja. KAIROS - Evanđeoski teološki časopis, 1(1), 61-90.
7. Knezović, K. (2008). Zagrebačka Biblija 1968 : o 40. obljetnici. Zagreb : Kršćanska sadašnjost.
8. Knežević, R. (2019). Hrvatski bezimprimaturni biblijski prijevodi. Zagreb: Teološki fakultet "Matija Vlačić Ilirik“.
9. Rebić, A., Fućak, J., Duda, B. (1996). JERUZALEMSKA Biblija: Stari i Novi zavjet s uvodima i bilješkama iz "La Bible de Jerusalem". Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
10. URL: https://www.jutarnji.hr/kultura/knjizevnost/razgrabljena-je-nova-biblija-na-hrvatskom-mnogi-su-razocarani-samo-pogledajte-na-sto-je-potroseno-20-godina-15660832 (Pristupljeno 17. veljače 2026.)
11. URL: https://hkm.hr/sveto-pismo/zasto-je-bio-potreban-novi-prijevod-biblije/ (Pristupljeno 17. veljače 2026.)
12. URL: https://www.kbf.unizg.hr/biblijski-institut/file.php?src=1660/20210612100124-Prilog1.pdf (Pristupljeno 17. veljače 2026.)
