Između plaćenog i neplaćenog rada: radnice u tvornici „Đuro Đaković“

Predavanje "Između plaćenog i neplaćenog rada: radnice u tvornici „Đuro Đaković“ dr. sc. Ane Rajković Pejić, znanstvene suradnice s Hrvatskog instituta za povijest – Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, održat će se u četvrtak, 9. ožujka 2023. godine u 18 sati u Studijskoj čitaonici Knjižnice Božidara Adžije. 

Na temeljima paradigme „nove žene“, koju je u međuratnom razdoblju propagirala ruska socijalistkinja Alexandra Kolontaj, jugoslavenske su vlasti od 1945. godine kreirale politiku u kojoj žena predstavlja aktivnu sudionicu svih društveno-političkih zbivanja. U skladu s time i povjesničarka Radina Vučetić ističe da se najveći preokret u socijalističkoj Jugoslaviji dogodio upravo u životima žena, koje su tada stekle pravo na rad, ostvarile pravo glasa te pravo na porodiljni dopust.

Rezultati ovih nastojanja postali su vidljivi nakon 1945. godine kada žene u sve većem broju postaju dio javne sfere, zapošljavajući se između ostaloga i u zanimanjima koja su tradicionalno pripadala muškoj sferi. Neka od tih zanimanja svakako su bila i ona u teškoj industriji koja je predstavljala okosnicu razvoja socijalističke privrede. Zapošljavanje mimo ekonomskog razloga, imalo je i niz drugih implikacija poput stjecanja financijske neovisnosti žena te samostalnog odgoja djece, pa je tako jedna od Đurinih radnica Kata Pejković 1978. godine istaknula da je zahvaljujući radu u tvornici četvero djece sama „podigla na noge“. Na tom tragu težilo se sve aktivnijem sudjelovanju žena u javnom životu, pa se promovirala uloga samoupravljačice kao poželjnog društvenog konstrukta, pri čemu se povećao broj zaposlenih žena, kako u ostalim poduzećima tako i u Đuri Đakoviću, koji je sredinom 1980-ih zapošljavao gotovo 16 000 radnika i radnica.

U skladu s navedenim, predavanje će predstaviti važnost zapošljavanja koje je ženama omogućilo veću ekonomsku slobodu i društvenu ravnopravnost, ali i problematizirati pitanje dvostrukog tereta. Naime, novi socijalistički način života, uz sve progresivne procese, rezultirao je stvaranjem dvostrukog tereta u životima radnica, koje su, između ostaloga, bile opterećene i neplaćenim kućanskim radom. Na tom je tragu jedna od radnica istaknula da se zaposlene žene susreću s nizom problema, pogotovo mlade radnice, koje su ujedno i majke i domaćice, dok se od njih istovremeno očekuje da budu aktivne u organima samoupravljanja i u političkim organizacijama. Stoga ne čudi što su radnice, kao svoje probleme navodile i  „preopterećenosti kao radnica, majka, odgajateljica i domaćica“, čega su bila svjesna i druga poduzeća. Primjerice Željezara Sisak, čiji je tvornički list 1957. godine objavio da „iako je žena zaposlena van kuće, žena mora obavljati sve poslove i u svome domaćinstvu jer život porodice još uvijek leži na kućnom radu žene“. Drugim riječima radnice, poput onih u Đuri Đakoviću, našle su se između plaćenog i neplaćenog rada.