Kronike s ruba zaborava

Predstavljanje knjige pripovijedaka Stjepana Paulića "Kronike s ruba zaborava" u četvrtak 15. svibnja u 18 sati u Gradskoj knjižnici, u Galeriji Kupola. Knjigu će predstaviti Anka Ivanjek, Mirko Ivanjek, don Antun Šuljić, Željko Vegh te autor Stjepan Paulić.

Naslov knjige priča autora Stjepana Paulića Kronike s ruba zaborava naznačuje likove iz svih devet priča - riječ je ovdje o tzv. običnim ljudima, ni po čemu posebnima. Povezuje ih potraga za srećom u životu te prostor u vrijeme u kojemu se odvijaju njihovi životi, a to su, većinom, Zagreb i Hrvatsko zagorje u doba između dva svjetska rata. Već s toga vidika, dakle teme života zaboravljenih „malih“ ljudi u Zagrebu između dva rata, Paulićeve su priče zanimljive - priče su to „Martin Bartolić“, „Bijeli karanfil“ i „Pazikuća“. Posebno bih izdvojih dobro naznačenu atmosferu Zagreba između dva rata u „Bijelom karanfilu“ i „Martinu Bartoliću“. U priči „Bijeli karanfil“ nalazimo još jednu odliku Paulićevih priča, poetičnost, prisutnu u metaforički vrlo slikovitom prikazu zaljubljenosti junaka priče, Andrije, u Sofiju Heller. Podrobni opisi interijera i eksterijera u Paulićevim pričama, posebno u najopsežnijoj priči, „Udovica Jana Grbarova“, ne služe samo oslikavanju prostora kojim se kreću likovi, kao i oslikavanju njihovih trenutnih psihičkih stanja, nego oslikavaju jednu od temeljnih odlika svih Paulićevih likova. Jer, makar oni voljeli sanjariti o sreći i ljepšem životu, oni su i te kako uronjeni u stvarnost, pomno motre stvarni prostor u kojemu sada žive, usredotočeni su na svijet i ljude oko sebe i pribrani su te se hrabro suočavaju s životom i svojim udesima, koji put vrlo nesretnim. U tom je smislu ilustrativna „Udovica Jana Grbarova“ s izvanredno dobrim opisima kurije te parka i vrtova koji okružuju kuriju, a upravo takvi podrobni opisi pojavljuju se u pripovijedanju  onda, kada glavni likovi razmišljaju o svojim životima i o drugim ljudima. Izvrsni opisi interijera i eksterijera u Paulićevim pričama još se bolje razumiju ako se ima na umu, da je Paulić zanimljiv slikar i još bolji kipar (materijal: kamen i drvo).