Lavoslav Ružička: od Nobelove nagrade do zagrebačkog Radničkog doma

U sklopu ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige, posvećenog prirodnim znanostima, znanstvenoj knjizi i popularizaciji znanosti, u slobodnom je pristupu Knjižnice Božidara Adžije postavljena izložba Lavoslav Ružička: od Nobelove nagrade do zagrebačkog Radničkog doma. Izložbom obilježavamo 50. godišnjicu smrti Lavoslava Ružičke, prisjećamo se njegova znanstvenog puta i dana kad je svoj rad predstavio hrvatskoj kulturnoj javnosti glasovitim predavanjem koje je održao u zgradi Radničkoga doma u Zagrebu.

Ružička je u Zagreb doputovao praćen budnim okom ondašnjega domaćeg dnevnog tiska, koji je pripomogao da se njegov posjet prometne u pravu društvenu senzaciju i kulturni događaj sezone. Na sam dan predavanja, 16. ožujka 1940. godine dvorana Radničkoga doma bila je rasprodana: „Automobili su pristizali u gustom nizu, a svi trotoari koji vode prema Radničkoj komori bili su zaposjednuti od mnoštva, koje je hrlilo da čuje predavanje. Pred zgradom nalazila se je pojačana redarstvena straža, koja se je brinula da se promet pred komorom odvija u punom redu. Isto tako bio je povišen broj osoblja u pokrajnjim prostorijama te u garderobi jer se je očekivala nezapamćena posjeta.“ (Novosti, god. XXXIV, br. 74, 1940., str. 4).

Slika je to izuzetnog interesa što ga je pobudilo izlaganje na temu „Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona“ i predstavljanje prof. dr. Lavoslava Ružičke, čiji je susret sa zagrebačkom javnošću pokazao kako znanstvena otkrića mogu zainteresirati i privući široku publiku. Danas se kroz ovaj primjer susreta znanosti s publikom, prisjećamo Ružičkina mjesta u povijesti hrvatske znanosti, ali i uloge koju su knjižnice, čitaonice i srodni javni prostori imali i još uvijek imaju u približavanju znanja široj publici.

Lavoslav Ružička rođen je u Vukovaru 13. rujna 1887. godine. Životni ga je put iz Hrvatske odveo u Švicarsku u kojoj je ostvario svoja najznačajnija otkrića. Bavio se organskom kemijom, istraživao građu steroida i prvi sintetizirao ekvivalent muških spolnih hormona. Osim toga, surađivao je s parfemskom industrijom na razvoju parfema i kemijskoj sintezi prirodnog mirisa mošusa. U slobodno vrijeme uzgajao je ruže i alpsko bilje te sakupljao djela  starih nizozemskih i flamanskih majstora. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine, ali je zbog ratnih neprilika nije mogao preuzeti na svečanoj dodjeli u Stockholmu, već mu je uručena u njegovu laboratoriju na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu.

Iz bogatog fonda naše knjižnice za ovu su izložbu odabrani primjerci knjižne građe i serijskih publikacija koji ilustriraju istraživačke interese Lavoslava Ružičke te svjedoče o odjeku njegova djelovanja izvan znanstvene zajednice, u širem društvenom i kulturnom kontekstu. Među izloženom građom posebno se ističe časopis Liječnički vjesnik iz 1940. godine, u kojem je objavljen integralni tekst predavanja što ga je Ružička održao u Radničkom domu.

Izložba je otvorena za sve građane zainteresirane za povijest Radničkoga doma u Zagrebu i prirodnih znanosti u Hrvatskoj.

Putem poveznice dostupan je popis izložene i odabrane građe iz knjižničnog fonda KGZ-a.