Magdalena Katarina Petrčić: Miroljupci /MLUK
Otvorenjem izložbe „Miroljupci” umjetnice Magdalene Katarine Petrčić koje će se održati u srijedu 10. rujna 2025. u 19 sati započinjemo novi ciklus projekta „Mladi likovni umjetnici u knjižnici” (MLUK). Izložbu možete pogledati u našoj knjižnici sve do 10. listopada 2025.
„U starim književnostima Perzije, Indije, pa i Engleske možemo naići na motiv ptica koje predstavljaju alegorije različitih filozofskih stavova, duhovnih stanja, ili društvenih institucija i običaja. Čovjek je oduvijek bio zavidan na ta bića koja s urođenom lakoćom savladavaju zrak, kojim smo mi tek relativno nedavno (od prve aeronautike s balonima, do svemirskih letova) počeli ploviti. Do tada smo nebo napučivali različitim bogovima, a ptice su nam djelovale kao glasnici koji prenose njihove poruke.
Različite vrste ptica, čiji je let zadivljivao generacije, razgovarale su i sporile se u epovima, a na platnima Magdalene Katarine Petrčić ponovno zauzimaju ljudske uloge. Ovoga puta čitamo ih u društveno-kritičnom ključu. Manje ptičice se ubijaju, kolju, sukobljavaju, hrvaju, katkad u sjeni autoritarnih gusaka, koje nadgledaju taj kontrolirani masakr. Priča je na prvi pogled jednostavna, poput slikarske basne. Ali, kao svaki promišljeni slikarski ciklus, i ovaj gledatelju ostavlja i neka pitanja.
Ta se pitanja ne tiču toliko ikonologije, iako ni ona nije nezanimljiva za jednu od mogućih interpretacija, koliko stila. U samoj konstrukciji ptičica Magdalene Petrčić ima nešto nadrealno. Krila su zamijenile snažnim bicepsima, a u kljunovima, katkad, imaju zube. To su mutanti mračnih ljudskih poriva, prikazani u bijesnom spletu borbe, mržnje, želje za međusobnim uništenjem. Osim nasilja autorica prikazuje i njegove posljedice: piramide mrtvih ptica, čiju smrt indiciraju križići umjesto očiju. Kao na ilustraciji ili u stripu, čime se stvara dodatna distanca, te se ukazuje da je to što gledamo krvavi balet, umjetnička predstava. A predstava nikada nije samo to što vidimo.
Organski splet njihovih, prije svega ljudskih, udova prikazan je na pozadinama u kojima autorica sav bijes scene reflektira u suptilnim tonskim prijelazima jedne ili dvije boje, što stvara kontrast s oštrim oblicima figura, koji potenciraju prikazano nasilje. Tako se implicira još jedan sloj alegorijske udaljenosti - kao da borbu ptica gledamo na televizoru, ili preko kompjutorskog ekrana. Ta nestvarnost, u spoju s očitim umjetničinim užitkom u crtanju anatomija, sugestija je iracionalnosti koja se nalazi iza svega. Ne mislim samo na iracionalnost nasilja, već (i puno više) na iracionalnost iz koje proizlazi mogućnost svakog umjetničkog prikaza nasilja, u ovom slučaju njegove slikarske artikulacije. Jer, kroz nerealno, u umjetnosti često progovara sama stvarnost. Neki su slikarski prizori takvi da se, tek kad se odvojimo od njih, možemo spojiti i rezonirati s umjetničkim djelom u njihovoj biti. Magdalena Petrčić slika ekspresivno i brutalno, čak toliko da ponekada ledi krv u žilama. Ostavlja nas sa strašnom spoznajom da smo, unatoč svim balonima i raketama, ipak ostali prikovani za Zemlju.”
„U starim književnostima Perzije, Indije, pa i Engleske možemo naići na motiv ptica koje predstavljaju alegorije različitih filozofskih stavova, duhovnih stanja, ili društvenih institucija i običaja. Čovjek je oduvijek bio zavidan na ta bića koja s urođenom lakoćom savladavaju zrak, kojim smo mi tek relativno nedavno (od prve aeronautike s balonima, do svemirskih letova) počeli ploviti. Do tada smo nebo napučivali različitim bogovima, a ptice su nam djelovale kao glasnici koji prenose njihove poruke.
Različite vrste ptica, čiji je let zadivljivao generacije, razgovarale su i sporile se u epovima, a na platnima Magdalene Katarine Petrčić ponovno zauzimaju ljudske uloge. Ovoga puta čitamo ih u društveno-kritičnom ključu. Manje ptičice se ubijaju, kolju, sukobljavaju, hrvaju, katkad u sjeni autoritarnih gusaka, koje nadgledaju taj kontrolirani masakr. Priča je na prvi pogled jednostavna, poput slikarske basne. Ali, kao svaki promišljeni slikarski ciklus, i ovaj gledatelju ostavlja i neka pitanja.
Ta se pitanja ne tiču toliko ikonologije, iako ni ona nije nezanimljiva za jednu od mogućih interpretacija, koliko stila. U samoj konstrukciji ptičica Magdalene Petrčić ima nešto nadrealno. Krila su zamijenile snažnim bicepsima, a u kljunovima, katkad, imaju zube. To su mutanti mračnih ljudskih poriva, prikazani u bijesnom spletu borbe, mržnje, želje za međusobnim uništenjem. Osim nasilja autorica prikazuje i njegove posljedice: piramide mrtvih ptica, čiju smrt indiciraju križići umjesto očiju. Kao na ilustraciji ili u stripu, čime se stvara dodatna distanca, te se ukazuje da je to što gledamo krvavi balet, umjetnička predstava. A predstava nikada nije samo to što vidimo.
Organski splet njihovih, prije svega ljudskih, udova prikazan je na pozadinama u kojima autorica sav bijes scene reflektira u suptilnim tonskim prijelazima jedne ili dvije boje, što stvara kontrast s oštrim oblicima figura, koji potenciraju prikazano nasilje. Tako se implicira još jedan sloj alegorijske udaljenosti - kao da borbu ptica gledamo na televizoru, ili preko kompjutorskog ekrana. Ta nestvarnost, u spoju s očitim umjetničinim užitkom u crtanju anatomija, sugestija je iracionalnosti koja se nalazi iza svega. Ne mislim samo na iracionalnost nasilja, već (i puno više) na iracionalnost iz koje proizlazi mogućnost svakog umjetničkog prikaza nasilja, u ovom slučaju njegove slikarske artikulacije. Jer, kroz nerealno, u umjetnosti često progovara sama stvarnost. Neki su slikarski prizori takvi da se, tek kad se odvojimo od njih, možemo spojiti i rezonirati s umjetničkim djelom u njihovoj biti. Magdalena Petrčić slika ekspresivno i brutalno, čak toliko da ponekada ledi krv u žilama. Ostavlja nas sa strašnom spoznajom da smo, unatoč svim balonima i raketama, ipak ostali prikovani za Zemlju.”
Feđa Gavrilović
Biografija umjetnice:
Nakon završene srednje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2021. godine smjer slikarstvo, trenutno studira pod mentorstvom Zoltana Novaka. Do sada je izlagala na nekoliko grupnih izložbi i dvije samostalne.
Izloženi radovi:
Neke ptice nikad ne polete, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Od jutra do sutra, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Još jedan običan dan, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Pjev slobodnih, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Neki su mogli poletjeti, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Ozaren, 2025, ulje na platnu, 70 x 50cm
S malo truda sve se vidi, 2025, ulje na platnu, 120 x 90 cm
Neke ptice nikad ne polete, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Od jutra do sutra, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Još jedan običan dan, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Pjev slobodnih, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Neki su mogli poletjeti, 2025., akril i ulje na platnu, 200 x 150 cm
Ozaren, 2025, ulje na platnu, 70 x 50cm
S malo truda sve se vidi, 2025, ulje na platnu, 120 x 90 cm
