Mladen Jurčić: Udomaćen u tišinu

Predstavljanje knjige 05.12.2023. | utorak Knjižnica Ivana Gorana Kovačića Početak događanja: utorak, 5. prosinca u 18:00 sati Odjel za odrasle
Izvor: Knjižnice grada Zagreba
U okviru programa 65 plus u Knjižnici Ivana Gorana Kovačića održat će se predstavljanje knjige pjesama Udomaćen u tišinu Mladena Jurčića.

O knjizi će govoriti urednica Zorka Jekić te sam autor.

O autoru:

Mladen Jurčić rođen je 1951. godine u Zagrebu, gdje je završio Filozofski fakultet (anglistika i filozofija). Piše poeziju, prozu i eseje, a objavio je dva romana: Smisao modrine i Otajstveni portal, četiri zbirke pjesama: Daljine, blizina, Kralj nedogleda, Nikome i Posljednje samoće, dvije zbirke pripovijedaka i zbirku eseja, a u rukopisu mu je zbirka znanstveno-fantastičnih pripovijedaka. Objavljivao je u raznim časopisima i zbornicima: Nova Istra, Republika, Zrcalo, Usponi, Marulić, Kačić i drugima.
Zastupljen je u Vjesnikovu zborniku Zašto volim Zagreb, u antologiji Povrh starog Griča brda - Zagreb u hrvatskom pjesništvu 19. i 20. stoljeća Božidara Petrača, u antologiji Krist u hrvatskom pjesništvu - antologija duhovne poezije (izabrao i priredio Vladimir Lončarević) i u antologiji objavljenoj u Ukrajini Divo peršogo (Čudo prvoga), koja je prikaz hrvatskoga pjesništva od Marulića do naših dana, u izboru i prepjevu Leonida Talalaja.
Kao prevoditelj s engleskog jezika Mladen Jurčić preveo je nekoliko desetaka knjiga, pjesme su mu prevođene na njemački, ukrajinski i slovenski, a svoje je pjesme sam prevodio na engleski. Radio je kao nastavnik engleskoga jezika u osnovnim školama i gimnazijama te kao urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Sa ženom i kćerkom živi u Zagrebu.


Bezobličnost

Još titram od čežnje da postoji
ono što bih mogao otkriti
najboljim u sebi.
Uzalud nezaustavljivo pružam ruke
prema neizrecivomu.
Morski nas obzori odbacuju,
gradovi tonu u suton,
poput jesenjeg lišća šumim nedostižnom,
a ipak ponetko, posve izgubljen,
u ruševinama govora,
pod zanijemjelom modrinom,
još traži ono prelijepo
da bi bilo imalo stvarno.

Dubina pučine još nam se ponekad
u slijepe zagleda oči,
tu i tamo još ponetko zuri u prazno
da otkrije bi li u kakvoj bezobličnosti dana
još mogao raspoznati pokoji
od veličanstvenih, žestoko nježnih,
već odavno nepoznatih oblika.

                           (Iz zbirke Udomaćen u tišinu)