Na Trnju sa zvijezdama: Dora Šustić

U okviru ciklusa Na Trnju sa zvijezdama ugošćujemo spisateljicu, scenaristicu i filmsku redateljicu Doru Šustić s kojom ćemo otputovati u Rijeku, Ljubljanu, Prag i Andaluziju… i vratiti se natrag u Zagreb. Točnije, u Knjižnicu Ivana Gorana Kovačića, mjesto na kojem se svi osjećaju slobodno, sigurno, shvaćeno i prihvaćeno.

DORA ŠUSTIĆ (Rijeka, 1991.) diplomirala je političke znanosti na Sveučilištu u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Piše za film i televiziju i trenutno razvija svoj debitantski dugometražni film. Objavila je eseje, pjesme i kratke priče u regionalnim i međunarodnim književnim časopisima na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku (Bosporus Review of Books, Hourglass Literary Magazine, GUTS Magazine, Večernji list, Kritična masa...). U izdanju Gradske knjižnice Rijeka 2022. izašao joj je roman prvijenac Psi (drugo izdanje Fraktura.) Živi u Zagrebu.

Dobitnica je Književne nagrade Drago Gervais koju Grad Rijeka dodjeljuje za iznimna postignuća na području književnog stva­ralaštva. Roman Psi ovjenčan je 2021. godine nagradom Drago Gervais za najbolji neobjavljeni rukopis pod naslovom Praznina.

Početak susreta: srijeda, 18. 10. u 19:00 sati

„Prezirala sam sve koji su mi govorili da vrijeme liječi, glupa floskula koju su pročitali na internetu - kako može vrijeme zaliječiti rane koje je sámo stvorilo? Krivo vrijeme, pogrešan timing, promašena priča, nepostojeća fotografija. Vrijeme ništa ne liječi, vrijeme sve samo zakomplicira.“

„Na fotografijama uvijek ostane nešto lijepo - ushićenje oka iza vizira, dokaz čovjekove nepogrešivosti u pronalasku savršenog sjecišta mjesta i vremena, tog jednog jedinog savršenog trenutka. Ostane vrijeme, začahureno na celuloidnoj vrpci.“
                                                                                                                                                                   Dora Šustić, Psi

Nije mi još ni dvadeset jedna. Slomit će me. Podsmjehivat će mi se. Bacakat će me uokolo, poput ljuske na nemirnom moru, te žene i muškarci trzavih lica, lažljivih jezika. Svaki put kad se vrata otvore, bacaju me ustranu, kao da sam busen korova. Pjena sam što ispire i ispunjava bjelinom najskrovitije udubine stijena; ali ja sam i djevojka, ovdje u ovoj sobi.
                                                                                                                                                                    Virginia Woolf, Valovi


  Na Trnju sa zvijezdama


Program je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.