Nature and Society

Izložba 23.05.2019. - 21.06.2019. Gradska knjižnica Početak događanja: 19.00 Galerija Kupola, 3. kat
Sabina Gašparac rođena je 9. siječnja 1994. u Zagrebu. Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu završila je 2012. godine, a 2017. godine završila je studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti.

Društvo nije samo neki zbroj pojedinaca, već ono predstavlja jednu osobitu stvarnost sa svojim specifičnim obilježjima. Društvo je u uzročnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i kulturi uopće. Pojam pojedinac ne uvjetuje društvenu pojavnost, zbivanje, niti je u bilo kojem odnosu prema društvu, već obrnuto, društveno zbivanje oblikuje pojedinca i njegove vrijednosti, pritom usmjeravajući i njegovo djelovanje. Moderno društvo može se promatrati kao dva svijeta koja zajedno tvore jednu cjelinu. Jedno bi bio svijet socijalne svakodnevice u kojoj se uspostavljaju relacije između pojedinca i društva, a drugo bi bio svijet formalnih i institucionalnih odnosa u društvu, tj. svijet sustava. Društvo nastaje zbog reguliranja života pojedinaca, a sustav zbog reguliranja života društva. U modernom društvu prevladavaju institucije kao posrednici i regulatori života, umjesto vrednota i neposrednosti odnosa. Moderno društvo obilježava jačanje sustava nasuprot društvu i pojedincu, a otuđeni pojedinac postaje broj, nemoćan pred sustavom koji sve više pripada masi. Pojedinac kao građanin pripada sustavu brojeva putem kojih ga sistem može identificirati i kontrolirati. Ovakvim odnosom, moderno društvo postalo je sustav koji je izgubilo sve kvalitetne socijalne elemente društvenosti. Nadalje, osnovna motivacija i pokretačka snaga modernog društva postala je akumulacija i razvoj materijalnih vrijednosti, a ne stvarna dobrobit ljudi. Takvo izrazito materijalističko shvaćanje i pojedinaca i njihove okoline, ne samo što je općeprihvaćeno, već se kroz sustav funkcioniranja društva za njega nalaze i opravdanja, što još više vodi degradaciji svijesti cijelog društva, kao i pojedinca u njemu. Osnovni kriterij za vrednovanje svega procjenjuje se kroz materijalne vrijednosti koje oni posjeduju ili njihovu sposobnost da ih stvaraju. 
 
Kriza modernog društva izražava se u krizi identiteta, kako pojedinca, tako i pojedinačnih društvenih zajednica. Problem identiteta pojedinca i identiteta društva nije samo problem naše suvremenosti, već je problem ukupne egzistencije ljudske stvarnosti. Kriza je postala opća, univerzalna i upozoravajuća za sve ljude i njihove forme egzistencije, koje se izražavaju i potvrđuju njihovim identitetom. Shodno navedenom, ima li smisla tražiti odgovor na pitanje: tko više strada – pojedinac ili društvo? Ono što već dugo vremena pokušavam dokučiti jest otkuda izvire sva ta bešćutnost društva spram pojedinca, a zatim bešćutnost pojedinca spram drugog pojedinca. Teoretski, čovjek je po svojoj prirodi slobodna biološka jedinka, ali je istovremeno i društveno biće. Prema tome, čovjek bi čovjeku trebao biti prirodna potreba, pa tako i vrijednost.  Pojedinac i društvo trebali bi biti u odnosu kao duh i tijelo. Poboljšanje stanja pojedinaca poboljšava stanje društva i obrnuto. Utjecaj bi trebao biti obostran. Prirodno bi bilo da smo širenjem vlastite svijesti tolerantniji i da imamo više razumijevanja.
 
Specifične društvene situacije utječu na naše ponašanje. U svakodnevnom životu mi ovisimo o mnogim ljudima, kontaktiramo s njima, utječemo mi na njih i oni na nas. Mediji u životu suvremenog čovjeka zauzimaju važno mjesto i jako utječu na njegovo razmišljanje. Većina ljudi se informira putem medija i te su informacije postale dio ljudskoga života i komunikacije, o njima se raspravlja i u svakodnevnom se razmišljanju uzimaju kao argumenti, bez obzira na istinitost i objektivnost njihova izvora.
 
Većinu života se povodimo zakonima tržišta i na kraju smo svi postali (medijski i informnativno) samo roba za razmjenu - sami si umanjujemo vlastitu vrijednost i uvijek težimo procjenjivati (i osuđivati) vrijednosti Drugih. Postali smo i neodvojiv dio društva spektakla, ovisni o njemu, težimo senzaciji i ekskluzivi i ne marimo za ono što ćemo na putu do vrha doživjeti ili uništiti. Medijske manipulacije teže da stvore nerazumijevanje i sumjičavost različitih društvenih grupa, generacija i naroda, bez solidarnosti koja je iznimno važna upravo u javnosti. U tom društvu spektakla težimo i sami postati “medijske zvijezde” koje će netko vjerno pratiti, a nismo ni svjesni da smo i sami zavedeni i vjerno pratimo - manipulatore.

 
Sabina Gašparac
 
Izložba je otvorena od 23. svibnja do 19. lipnja 2019. godine.