Povratak pričama: lijek za digitalnu otuđenost

Priče su oduvijek imale ključnu ulogu u ljudskom životu, ne samo kao izvor zabave, već i kao alat za prijenos mudrosti, pouka i vrijednosti koje su bile presudne za preživljavanje. U današnjem modernom svijetu, u kojem dominira tehnologija, čini se da su tradicionalni oblici pripovijedanja pali u drugi plan. Brz tempo života, konstantna povezanost putem interneta i ovisnost o digitalnim medijima rezultirali su time da se i djeca i odrasli oslanjaju sve manje na direktne, žive kontakte s ljudima, a sve više na ekrane i virtualne komunikacije.

Za razliku od toga, kad djeca slušaju priče ispričane uživo, bilo od roditelja ili profesionalnih pripovjedača, oni doživljavaju ne samo priču, već i emocije, izraze lica, govor tijela i intonaciju, što im omogućuje da se na dubljoj razini povežu sa svijetom oko sebe.

Narodne priče, sa svojim univerzalnim temama o borbi dobra i zla, hrabrosti i snalažljivosti, djeci pružaju važne životne lekcije, nadu i ohrabrenje. One im nude alate za suočavanje s problemima, uče ih o važnosti empatije, snalažljivosti i ustrajnosti, što je od neprocjenjive vrijednosti u današnjem kompleksnom svijetu.