Ruža na svili
"Svila je i dalje materijal koji me najviše inspirira u mom stvaralaštvu. Svojom glatkoćom, finoćom, svilenkastim sjajem, nježnošću, ali ujedno i izuzetnom čvrstoćom, te sa svim svojim karakteristikama koje joj s pravom osiguravaju naziv kraljice vlakana, oduvijek je bila tkanina koju su si mogli priuštiti samo najbogatiji (carevi, kraljevi, plemstvo). Njezin besprijekorni izgled ne mogu nadomjestiti ni najbolje umjetne tkanine, te je od davnine oslikavana i kao takva i danas predstavlja sastavni dio mode najpoznatijih svjetskih kreatora. Kod slikanja ona u meni stvara velike izazove zbog svoje nepredvidivosti."
(http://www.slavica-vitkovic.com/)
Pjesma o ruži
O kasna ružo sred uvelog trnja
Za koga cvateš? Ružo, kaži meni,
čemu tvoj miris tamni, bezimeni,
kad nesta sunca, plodova i zrnja?
Jesen je puna vlažnih krpa, prnja.
O, zašto cvateš? Lišće već rumeni.
I tebi dođe doba, ružo: veni -
ko uspomena sve dublja, sve crnja.
Kako si puna gustog, mutnog daha,
Što prašiš čula naša slatkim prahom,
Kako si divlja, prkosna, bez straha.
O, zadnja ružo, suzo siromaha,
pjesmo bez riječi, mene svojim dahom
miriš sa lišćem, zgaženim, sred praha.
Gustav Krklec