U vlastitoj sobi: Kad ponestane vremena
Nada je središnji dio ljudskosti. Ako izgubimo nadu u bolju budućnost, što nam preostaje?
E. Hirvonen
Novu sezonu čitateljskih radionica „U vlastitoj sobi“ otvaramo romanom finske autorice Eline Hirvonen „Kad ponestane vremena“. Razgovaramo o otuđenosti u društvu i u obitelji, nasilju, ekološkoj krizi i mentalnom zdravlju. Posebno se bavimo temom bullyinga (u školi). Što znači biti obilježen stigmom? Na način da si osoba kojoj nitko ne prilazi, ne druži se i ne razgovara s tobom. Kakva nas vrsta straha pretvara u promatrače nasilja, umjesto da ga pokušamo zaustaviti?
Zanima nas kako izgraditi duboke, smislene i trajne međuljudske odnose koji počivaju na poliperspektivnosti, aktivnom dijalogu, izdržljivosti u neslaganju bez odlaženja u ekstreme (potpuno povlačenje ili, nasuprot tome, agresivni napad).
Voditeljica radionice: Arijana Herceg Mićanović
Termin događanja: ponedjeljak, 10. ožujka, 16:00 - 18:00 sati
O CIKLUSU ČITATELJSKIH RADIONICA „U VLASTITOJ SOBI“
U vlastitoj sobi“ naziv je ciklusa čitateljskih radionica u kojima se raspravlja o trajnim otiscima koje pročitani tekstovi i proživljeno iskustvo ostavljaju u nama. Atmosfera je ugodna i poticajna, a zainteresiranim čitateljicama nudi se spoj lijepe književnosti, dobre rasprave i kvalitetnog druženja.
U rujnu 2024. godine započela je nova sezona radionica u ponešto izmijenjenom obliku: program je namijenjen učenicama srednjih škola i studenticama te obogaćen gostovanjima književnica, teoretičarki književnosti, psihologinja i aktivistkinja za prava žena, a o književnosti se raspravlja u širem (društvenom) kontekstu.
Program je proizašao iz uvjerenja da čitanje kvalitetnih književnih tekstova može i treba rezultirati jačanjem čitateljskih kompetencija, razvijanjem pismenosti, obogaćivanjem vokabulara, sposobnošću bolje artikulacije vlastitih stavova i stvaranjem kritičkog promišljanja ne samo o tekstovima koji se čitaju nego i o društvu u kojem živimo. Polaznice se potiče da uoče univerzalnost i svevremenost književnosti te povežu i usporede književne tekstove sa svojim pojedinačnim životnim iskustvima.
Lijepa književnost nije sama sebi svrha, a nije ni tek predmet bavljenja književnih teoretičara. Ona je neiscrpan izvor spoznaja o temeljnim pitanjima koja muče suvremenog čovjeka i riznica mogućih odgovora.
