Utjecaj Kantove etike na društvene i humanističke znanosti
Izložba u povodu 300. obljetnice rođenja Immanuela Kanta (1724. - 1804.).
Immanuel Kant (1724. - 1804.) središnja je figura moderne filozofije i ključni mislilac europskog prosvjetiteljstva, utemeljitelj njemačke klasične idealističke filozofije i znanstvenik široka interesa. Njegova filozofija sintetizira racionalizam i empirizam te postavlja temelje za filozofiju 19. i 20. stoljeća. Kant je osobito naglašavao ljudsku autonomiju, vjerujući da razum omogućuje ljudima da samostalno otkriju i slijede temeljna načela znanja, morala i djelovanja, bez oslanjanja na vanjske ili božanske autoritete. Temelj Kantove filozofije čini transcendentalni idealizam, prema kojemu je samo svijet iskustva spoznatljiv, dok su entiteti poput Boga i duše izvan dosega našeg znanja.
Kantova je filozofija, posebice etika, izvršila golem utjecaj na daljnji razvoj filozofije i društvenih znanosti, u prvom redu sociologije. U etici je Kant razvio pojam kategoričkog imperativa, koji nalaže da čovjek djeluje samo prema načelima koja mogu vrijediti kao univerzalni zakoni te da uvijek poštuje čovječnost u drugima. Smatrao je da je moralni zakon istina razuma, obvezujuća za sva racionalna bića.
Slobodna volja, besmrtnost duše i Bog ne mogu biti predmet teoretskoga znanja jer ih je nemoguće iskusiti osjetilno, već su to pitanja uvjerenja, tj. praktičnog odnošenja. Za Kanta oni predstavljaju ključne uvjete moralnosti.
Vrhunac Kantova stvaralaštva predstavlja trilogija s tri filozofska područja - „Kritika čistog uma“ za spoznajnu teoriju i metodologiju, „Kritika praktičkog uma“ za etiku i „Kritika rasudne snage“ za estetiku.
Autor teksta izložbe: Zlatko Hinšt
Immanuel Kant (1724. - 1804.) središnja je figura moderne filozofije i ključni mislilac europskog prosvjetiteljstva, utemeljitelj njemačke klasične idealističke filozofije i znanstvenik široka interesa. Njegova filozofija sintetizira racionalizam i empirizam te postavlja temelje za filozofiju 19. i 20. stoljeća. Kant je osobito naglašavao ljudsku autonomiju, vjerujući da razum omogućuje ljudima da samostalno otkriju i slijede temeljna načela znanja, morala i djelovanja, bez oslanjanja na vanjske ili božanske autoritete. Temelj Kantove filozofije čini transcendentalni idealizam, prema kojemu je samo svijet iskustva spoznatljiv, dok su entiteti poput Boga i duše izvan dosega našeg znanja.
Kantova je filozofija, posebice etika, izvršila golem utjecaj na daljnji razvoj filozofije i društvenih znanosti, u prvom redu sociologije. U etici je Kant razvio pojam kategoričkog imperativa, koji nalaže da čovjek djeluje samo prema načelima koja mogu vrijediti kao univerzalni zakoni te da uvijek poštuje čovječnost u drugima. Smatrao je da je moralni zakon istina razuma, obvezujuća za sva racionalna bića.
Slobodna volja, besmrtnost duše i Bog ne mogu biti predmet teoretskoga znanja jer ih je nemoguće iskusiti osjetilno, već su to pitanja uvjerenja, tj. praktičnog odnošenja. Za Kanta oni predstavljaju ključne uvjete moralnosti.
Vrhunac Kantova stvaralaštva predstavlja trilogija s tri filozofska područja - „Kritika čistog uma“ za spoznajnu teoriju i metodologiju, „Kritika praktičkog uma“ za etiku i „Kritika rasudne snage“ za estetiku.
Autor teksta izložbe: Zlatko Hinšt