Život je lijep i kad si slijep

U okviru ciklusa Putopisna slagalica u goste nam dolazi jedan od najpoznatijih istarskih planinara, gospodin Feručo Lazarić.

Putopisno predavanje Feruča Lazarića ovaj nas put vodi zavidnim iskustvima s krovova Afrike. Avanture opisane hedonizmom i lako razumljivim jezikom govore o snazi moćnih planina, prekrasnim krajolicima koji ih okružuju, običajima i načinu života ljudi koji na njima žive. Za osvajanje krova Afrike odabrao je Marangu rutu za koju kažu da je dobra opcija za one koji traže relativno lagani uspon do vrha Kilimanjara, ali ne ostavlja puno vremena za aklimatizaciju. Iako mu je cilj bio skoro 6000 metara visok vrh Uhuru, gospodin Lazarić se na visini od 4100 m zbog izostanka pratnje nažalost morao vratiti u aklimatizacijski kamp Horombo Huts, smješten na 3700 metara nadmorske visine. Osim života podno afričkih vrhova, gospodin Feručo donosi i putopis azijske trilogije - Nepal, Tajland, Indija.

Termin događanja: četvrtak, 13. ožujka 2025. u 18:00 sati

Sva moja planinarenja doživljavam sluhom, pod stopalima znam koji je teren, diram stabla. Kada čujem potok, to mi je fantastično. Meni su bitni šumovi. U prirodi su to ptičice, potok, zvuk ljuljanja grana na vjetru, životinje. Ne mogu doživjeti vidik na vrhu - tu nagradu zašto planinari idu do vrha. Nemam taj pogled. Ali meni to nije važno. Meni je osjećaj da sam savladao sve te prepreke, trijumfalan. To je moj izvor zadovoljstva. I onda o tome napišem putopis.

                                                                                                                                                                                                                                               Feručo Lazarić
O autoru:
 
Feručo Lazarić, Istranin iz Svetvinčenta, rođen 1955. godine planinarenjem se počeo baviti prije dvadesetak godina kada je izgubio vid i bio primoran odustati od mnogih aktivnosti kojima se bavio, naročito skijanja. Nekada je radio u Uljaniku kao konstruktor-projektant, a zatim je otvorio pizzeriju. Usto, dvadeset je godina svirao bas gitaru i pjevao po plesnjacima u Rovinju, Umagu i Poreču. O Lazarićevu planinarskom žaru svjedoče i njegove članske iskaznice lokalnog Planinarskog društva Glas Istre, planinarskih društava Karlovac i Medveščak. Nakon osvojenog Olimpa, Triglava, Musale (najvišeg vrha Balkana u Bugarskoj) i južnih Karpata u Rumunjskoj, odlučio je prehodati najdulju long trail stazu u Hrvatskoj, Via Adriaticu. Svoja planinarska iskustva, svoj nevidljivi svijet pun slika i pjesme pretočio je u knjige "Planinarenje na slijepo" i "Na drugi način lijepo", a u pripremi je i treća nesumnjivo jednako domišljatog naslova.