Zov prirode
U Slobodnom pristupu Knjižnice Božidara Adžije postavljena je izložba Aleksandra Žiljaka pod nazivom Zov prirode.
Predstavlja izbor iz ilustracija koje je Aleksandar Žiljak tijekom nekoliko godina izradio u tehnici olovke na papiru, riječ je o knjigama Bijela vrana : čudne zgode iz naše prirode (2006), Crna vrana : hude zgode iz naše prirode (2009) i Modre oči Lijepe Naše (2010). Dok su Modre oči zapisi o prirodi naših otoka i o ljudima koji na njima žive, Vrane su zbirke crtica, zanimljivih doživljaja i priča o životinjama naših krajeva, probrane i obrađene iz časopisa i drugih publikacija. Tekstovi i ilustracije prikazuju ljepotu prirode, krajolika i živog svijeta, ali i surovost borbe za preživljavanje u prirodnom okruženju, u šumama, gorama, kršu i na moru. Naime, početkom ovog stoljeća književnik Jozo Vrkić (1941 - 2013) u vlastitoj je nakladi objavio bogato ilustrirani niz knjiga, namijenjenih mladima, o prirodi.
Aleksandar Žiljak rođen je 1963. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu. Nekoliko godina bio je profesor informatike i elektrotehnike/elektronike u srednjim školama.
Ilustriranjem se bavi od kasnih 1980-ih, a ilustratorskoj se karijeri u potpunosti posvećuje od 1997. godine kao samostalni umjetnik, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Član je i ULUPUH-a te Hrvatskog društva pisaca. Ilustrirao je ponajviše u školskim časopisima (izdavači Školska knjiga, Profil International, Mozaik knjiga, Sretna knjiga), novinama (Zabavnik, nedjeljni prilog Jutarnjeg lista), udžbenicima (izdavači Profil International i Školska knjiga), te ilustracije naslovnih stranica knjiga (izdavači Sara 93, Zagrebačka naklada, Izvori, Katarina Zrinski, Sysprint, Zoro, Zagrebgrafo i drugi). Uglavnom radi prirodoslovne ilustracije, ali i znanstvenofantastične, kriminalističke i slično. Do sada je objavio na tisuće raznih ilustracija, najčešće u tehnici akrilika i olovke.
Godine 2005. opremio je naslovnim i unutrašnjim ilustracijama knjige priča iz prirode Rogan i Miško, autora Vlatka Šarića, u izdanju zagrebačkog Znanja. Također je ilustrirao razne materijale za Nacionalni park Paklenica i druge javne ustanove. Ilustrirao je i zbirke znanstvenofantastičnih priča, kako svoje, tako i drugih autora. Sudjelovao je na više žiriranih tematskih izložbi u organizaciji ULUPUH-a.
Kao pisac, objavljuje znanstvenu fantastiku i fantasy u raznim žanrovskim zbirkama i časopisima. Samostalne su mu knjige zbirke priča Slijepe ptice (2003), Božja vučica (2010), Knjiga beštija (2013), Tajna Grimiznog mora (2014), Srce od stakla (2016), Pjesma Xallasandre (2017) i Toranj (2023), romani Irbis (2012), Poseidonia (2014), Zagonetka Zmajskih otoka (2015) i Ndanabova djeca (2018), knjiga Kriptozoologija - svijet zagonetnih životinja (2003, pod pseudonimom Karl S. McEwan) i zbirka predavanja o fantastičnom filmu Zvijezde u noći (2019). S Tomislavom Šakićem uredio je antologiju hrvatskog SF-a Ad astra (2006), a isti dvojac uređuje i SF časopis UBIQ. Uredio je i nekoliko samostalnih zbirki domaćih autora.
Dobitnik je desetak Nagrada SFERA, Istrakonskog zmaja za 2016 (Pazin), te nagrade Hudi maček 2. Grossmanovog festivala fantasyja, sci-fija i stripa 2022 (Ormož). Romani Irbis i Poseidonia objavljeni su u Srbiji, Poseidonia u Češkoj, zbirka priča Welche Farbe hat der Wind? u Njemačkoj i zbirka priča As the Distant Bells Toll u Velikoj Britaniji.
Iako je najviše poznat po prirodoslovnoj ilustraciji, Aleksandar Žiljak svoju je ilustratorsku karijeru započeo znanstvenofantastičnim ilustracijama u časopisu SIRIUS, krajem 1980-ih. Nakon toga, počeo je ilustrirati naslovne stranice znanstvenofantastičnih knjiga, prije svega nakladnika Sara 93 i Zagrebačke naklade, kao i naslovnice časopisa FUTURA. Prve dvije nagrade Sfera (od sveukupno desetak) dobio je upravo za ilustracije, za godine 1993. i 1995.
U zadnjih petnaestak godina, znanstvenofantastične ilustracije usko je povezao sa svojim pisanjem. Kratke priče koje objavljuje po raznim antologijama i časopisima redovito i sam ilustrira. Radi olovkom, na papiru formata A4. Spomenute priče i prateće ilustracije sabrane su mu u četiri zbirke, Tajna Grimiznog mora, Srce od stakla, Pjesma Xallasandre i Toranj. Tako one više nisu razbacane po mnoštvu publikacija, već su lako dostupne.
Putem poveznice na katalog možete provjeriti raspoloživost djela Aleksandra Žiljaka u bogatom fondu Knjižnica grada Zagreba.
Predstavlja izbor iz ilustracija koje je Aleksandar Žiljak tijekom nekoliko godina izradio u tehnici olovke na papiru, riječ je o knjigama Bijela vrana : čudne zgode iz naše prirode (2006), Crna vrana : hude zgode iz naše prirode (2009) i Modre oči Lijepe Naše (2010). Dok su Modre oči zapisi o prirodi naših otoka i o ljudima koji na njima žive, Vrane su zbirke crtica, zanimljivih doživljaja i priča o životinjama naših krajeva, probrane i obrađene iz časopisa i drugih publikacija. Tekstovi i ilustracije prikazuju ljepotu prirode, krajolika i živog svijeta, ali i surovost borbe za preživljavanje u prirodnom okruženju, u šumama, gorama, kršu i na moru. Naime, početkom ovog stoljeća književnik Jozo Vrkić (1941 - 2013) u vlastitoj je nakladi objavio bogato ilustrirani niz knjiga, namijenjenih mladima, o prirodi.
Aleksandar Žiljak rođen je 1963. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu. Nekoliko godina bio je profesor informatike i elektrotehnike/elektronike u srednjim školama.
Ilustriranjem se bavi od kasnih 1980-ih, a ilustratorskoj se karijeri u potpunosti posvećuje od 1997. godine kao samostalni umjetnik, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Član je i ULUPUH-a te Hrvatskog društva pisaca. Ilustrirao je ponajviše u školskim časopisima (izdavači Školska knjiga, Profil International, Mozaik knjiga, Sretna knjiga), novinama (Zabavnik, nedjeljni prilog Jutarnjeg lista), udžbenicima (izdavači Profil International i Školska knjiga), te ilustracije naslovnih stranica knjiga (izdavači Sara 93, Zagrebačka naklada, Izvori, Katarina Zrinski, Sysprint, Zoro, Zagrebgrafo i drugi). Uglavnom radi prirodoslovne ilustracije, ali i znanstvenofantastične, kriminalističke i slično. Do sada je objavio na tisuće raznih ilustracija, najčešće u tehnici akrilika i olovke.
Godine 2005. opremio je naslovnim i unutrašnjim ilustracijama knjige priča iz prirode Rogan i Miško, autora Vlatka Šarića, u izdanju zagrebačkog Znanja. Također je ilustrirao razne materijale za Nacionalni park Paklenica i druge javne ustanove. Ilustrirao je i zbirke znanstvenofantastičnih priča, kako svoje, tako i drugih autora. Sudjelovao je na više žiriranih tematskih izložbi u organizaciji ULUPUH-a.
Kao pisac, objavljuje znanstvenu fantastiku i fantasy u raznim žanrovskim zbirkama i časopisima. Samostalne su mu knjige zbirke priča Slijepe ptice (2003), Božja vučica (2010), Knjiga beštija (2013), Tajna Grimiznog mora (2014), Srce od stakla (2016), Pjesma Xallasandre (2017) i Toranj (2023), romani Irbis (2012), Poseidonia (2014), Zagonetka Zmajskih otoka (2015) i Ndanabova djeca (2018), knjiga Kriptozoologija - svijet zagonetnih životinja (2003, pod pseudonimom Karl S. McEwan) i zbirka predavanja o fantastičnom filmu Zvijezde u noći (2019). S Tomislavom Šakićem uredio je antologiju hrvatskog SF-a Ad astra (2006), a isti dvojac uređuje i SF časopis UBIQ. Uredio je i nekoliko samostalnih zbirki domaćih autora.
Dobitnik je desetak Nagrada SFERA, Istrakonskog zmaja za 2016 (Pazin), te nagrade Hudi maček 2. Grossmanovog festivala fantasyja, sci-fija i stripa 2022 (Ormož). Romani Irbis i Poseidonia objavljeni su u Srbiji, Poseidonia u Češkoj, zbirka priča Welche Farbe hat der Wind? u Njemačkoj i zbirka priča As the Distant Bells Toll u Velikoj Britaniji.
Iako je najviše poznat po prirodoslovnoj ilustraciji, Aleksandar Žiljak svoju je ilustratorsku karijeru započeo znanstvenofantastičnim ilustracijama u časopisu SIRIUS, krajem 1980-ih. Nakon toga, počeo je ilustrirati naslovne stranice znanstvenofantastičnih knjiga, prije svega nakladnika Sara 93 i Zagrebačke naklade, kao i naslovnice časopisa FUTURA. Prve dvije nagrade Sfera (od sveukupno desetak) dobio je upravo za ilustracije, za godine 1993. i 1995.
U zadnjih petnaestak godina, znanstvenofantastične ilustracije usko je povezao sa svojim pisanjem. Kratke priče koje objavljuje po raznim antologijama i časopisima redovito i sam ilustrira. Radi olovkom, na papiru formata A4. Spomenute priče i prateće ilustracije sabrane su mu u četiri zbirke, Tajna Grimiznog mora, Srce od stakla, Pjesma Xallasandre i Toranj. Tako one više nisu razbacane po mnoštvu publikacija, već su lako dostupne.
Putem poveznice na katalog možete provjeriti raspoloživost djela Aleksandra Žiljaka u bogatom fondu Knjižnica grada Zagreba.
