Šezdeset i osma

Književni petak - arhiva
Književni petak - iz povijesti

Facebook Književnog petka

Godina revolucionarnih zbivanja u SAD-u i Europi, borbi za građanska prava i pravednije društvo, godina demonstracija, protesta i pobuna protiv rata u Vijetnamu i rasizma, godina ubojstva Martina Luthera Kinga, praškog proljeća, novih koraka u osvajanju svemira…

Amerikanist sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Stipe Grgas te je godine živio u New Yorku, filmski redatelj i scenarist Rajko Grlić studirao je u Pragu, a profesor filozofije riječkog Filozofskog fakulteta Nenad Smokrović živio je na relaciji Rijeka – Zagreb.

Koja su njihova osobna iskustva te prijelomne godine? Razgovor o sjećanjima na 1968., utjecajima na njihovo osobno i profesionalno formiranje te refleksijama tih događaja na današnje društvo vodit će urednik Književnog petka Nikola Petković.

Tribina se održava u okviru suradnje s Muzejom za umjetnost i obrt povodom izložbe "Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost".
 

1968. – pedeset godina poslije

S obzirom na to da se ove godine obilježava okrugla, 50. obljetnica burne, neki bi rekli – revolucionarne 1968. godine, voditelj i urednik Nikola Petković odlučio je prigodnom temom obilježiti taj povijesni događaj na prvoj tribini jesenskog dijela sezone.  Za tu priliku pozvani su neposredni svjedoci tih burnih godina: filmski redatelj Rajko Grlić, i sveučilišni profesori Nenad Smokrović i Stipe Grgas.

Temu je otovorio Nenad Smokrović tvrdnjom da je taj događaj i danas kontraverzan ali i da je – s obzirom ne neobičnu rasprostranjenost, raznovrsnost, spontanost i neuniformiranost – veoma utjecajan i danas.  Iz osobne perspektive (na relaciji Rijeka – Zagreb) prenio nam je dojam velikog iščekivanja i nadanja koji su mladi tog naraštaja imali prema tom širokom demokratskom gibanju. Ipak, svjestan ograničenosti postignuća maglovitih, spontanih, često radikalnih i anarhističkih zahtijeva pokretača bunta, izrazio je nadanje da ipak nije sve bilo uzalud i da stečevine tog događaja tiho tinjaju i danas.

Tom stavu se donekle suprotstavio Stipe Grgas koji je u to vrijeme živio u New Yorku. Njega se ti prosvjedi u tom značenjskom registru nisu tako dojmili. Naime, u demokratskom okruženju tadašnjeg SAD-a gdje se često netko zbog nečega buni i prosvjeduje, ti su nemiri za njega bili samo još jedno u nizu demokratskih gibanja započetih borbom za crnačka prava tijekom Kennedyjeve vladavine početkom 60-ih, u nastavku borbom za ženska prava te otporom mladih protiv angažmana SAD-a u Vijetnamskom ratu. Grgas je međutim priznao da je ovaj bunt, načelno vođen idejom preraspodjele društvene moći („power to the people“) ipak polučio značajne, ponajprije kulturalne promjene u društvenom ponašanju.

Poznati filmski redatelj Rajko Grlić te je godine bio student na Praškoj filmskoj akademiji pa je iz prve ruke svjedočio Praškom proljeću i svim društvenim događajima koji su potresali tadašnju Čehoslovačku. Dragocjeno je bilo čuti njegov doživljaj raznih epizoda i gotovo filmskih prizora koje su proživljavali Prag i njegovi stanovnici, u tipično humorističnom ključu českog filma i književnosti. Njegova je teza da je 1968. u korijenu bila godina prosvjeda mladih protiv društvenih obrazaca ponašanja generacije vlastitih roditelja. Sve ostalo bila je labava nadgradnja fakultativnog karaktera, promjenjiva od zemlje do zemlje, ili od grada do grada. Ipak, usprkos činjenici da su radikalni zahtjevi u startu bili osuđeni na propast („budimo realni – tražimo nemoguće“) Grlić je uvjerenja da je sam pokušaj otpora bio značajan i ostaje zapamćen kao jedna od nezaobilaznih povijesnih činjenica. 

Za sve bolje poznavatelje problematike zbivanja te godine iz naslova, glavni motiv promišljanja je bio i (čini se) ostao: što je preostalo od tekovina šezdeset i osme te koliki je bio konačni domet te povijesne epizode?

Iako oko toga ni na večerašnjoj tribini nije bilo koncenzusa, opći je dojam da je 1968. postala opće mjesto suvremene povijesti civilizacije Zapada i kao takva veoma važna činjenica za svijest ljudi o mogućnostima postavljanja na dnevni red bitnih pitanja o ljudskim i građanskim pravima – do današnjeg dana. S druge strane, najveći doseg ostvaren je na planu šire shvaćene kulture, posebno društvenih i običajnih obrazaca, čije domete danas doživljavamo kao normalne, iako samo pola stoljeća ranije tome nije bilo tako.  U tom smislu, stečevine 1968. ugrađene su u temelje naše suvremenosti i bez tih događaja današnjica bi bila teško zamisliva.