Hrvatski književnik i političar Eugen Kumičić rodio se  11. siječnja 1850. godine u malom istarskom mjestu Brseču. Osnovnu pučku školu, normalku, završio je u Brseču, privatno, učeći kod tamošnjeg župnika koji je okupljao hrvatsku djecu i pripremao ih u početnim znanjima. U Kastvu je položio ispit koji mu je bio potreban za upis u gimnaziju u Rijeci. U Beču gdje studira povijest, zemljopis i filozofiju. Nakon završenoga studija, vraća se u Hrvatsku i zapošljava kao suplent u splitskoj talijanskoj gimnaziji, s koje je ubrzo otpušten. Potom se u Zagrebu Zagrebu se 1875. prijavio u vojsku i služio jednu godinu kao dobrovoljac u pješačkoj pukovniji.  U Parizu, materijalnom potporom brata Tome, učio je francuski jezik, a u Veneciji usavršivao talijanski te se nakon studijskoga boravka u Beču 1877.–78. habilitirao za profesora francuskoga.  Mobiliziran je 1878. za vrijeme aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske krune. 1879. u Krapinskim Toplicama bio je privatni učitelj u obitelji Metela Ožegovića. Iste se godine preselio u Zagreb, gdje je radio kao gimnazijski profesor francuskoga i talijanskoga jezika. 1883. godine napušta službu i posvećuje se književnomu i političkomu radu. 1884. Godineizabran je za zastupnika Stranke prava u Hrvatskome saboru. Neko vrijeme bio je i gradski zastupnik u Zagrebu.
Uređivao je pravaške listove i časopise: Hrvatsku vilu, Slobodu i Hrvatsku.
Smatra se jednim od predstavnika realizma i zagovornika naturalizma u hrvatskoj književnosti, iako su njegova djela protkana mnogim  karakteristikama romantizma. Pisao je povijesne romane i drame socijalne tematike.
Prvi njegovo objavljeno djelo je novela Slučaj koja je izišla u sušačkoj Slobodi (1874).
Objavio je sljedeće romane:  Olga i Lina (1881.), Jelkin bosiljak, (1881.), Primorci (1882.), Začuđeni svatovi (1883.), Gospođa Sabina (1883.), Sirota (1885.), Preko mora (1889.), Teodora (1889.), Otrovana srca (1890.), Pobijeljeni grobovi (1896.), Urota zrinsko-frankopanska (1892.), Kraljica Lepa ili Propast kraljeva hrvatske krvi  (1902.) Roman Gospođa Sabina smješten je u milje zagrebačkih salona i obuhvaća široku lepezu likova iz razičitih slojeva koji se okupljaju u njima, nerijetko motivirani snobizmom i raznim drugim etički upitnim motivima.
1883. godine objavio je u Hrvatskoj vili programatski članak O romanu, u kojem se zlaže za naturalistička načela kakva je zagovarao i Émile Zola.
S francuskoga je preveo roman Tajne grada Pariza E. Suea (Zagreb s. a.).
Potpisivao se i pseudonimima Bersečanin, E. K. Bersečanin, J. K. Holl i Jenio Sisolski.
Kumičić je u svoje doba uz Augusta Šenou bio najčitaniji hrvatski književnik.
Umro je u Zagrebu 1904. godine.