Dolazi Gospa u plaštu od snijega čista
sa cvijetom osmijeha na usnama svojim,
za ruku vodi Malenog Krista
i dariva nebo zjenama mojim.
Maleni Isus s aureolom od mjesečeve svile
igra se smjerno s ružama od snijega,
u tami se bude ponoćne idile,
a glasovi frula silaze s brijega.
Bez misli i riječi tuče moje bilo,
moja je duša velika zvijezda,
u koju je sunce sve zlato slilo,
u kojoj sva mlada pjevaju gnijezda...
Duša mi je laka ko pahulja snježna,
(njezini ati u beskrajnost jezde).
O reći ću im samo, prepun straha nježna,
da ostanu duže od posljednje zvijezde...
Jeronim Korner