Tijekom studenog i prosinca u vitrinama Zagrabiensie može se razgledati izložba AUGUST ŠENOA : 14.11.1838. - 13.12.1881.



Cjeloviti sadržaj online: URL: http://kgzdzb.arhivpro.hr/popsilverlight.php?id=301004430

Hrvatski pisac, koji je svojim književnim opusom, djelovanjem vezanim uz kazalište, kao i cjelokupnim angažmanom u kulturnom i javnom životu, obilježio cijelo jedno razdoblje novije hrvatske književnosti, prozvano po njemu "Šenoino doba", premda rođeni Zagrepčanin, iskreno i predano vezan uz rodni grad i hrvatsku domovinu, podrijetlom ne bijaše Hrvat: njegov otac, ponijemčeni Čeh Alois Schönoa, doselio se 1830. godine iz Pešte u Zagreb, prihvativši ponudu biskupa Aleksandera Alagovića za mjesto biskupskog slastičara. 1838. godine vjenčao se s mađariziranom Slovakinjom Terezijom Rabacs.
Po završetku Pučke škole u Zagrebu, mladi August Šenoa upisuje se godine 1849./1850. u gimnaziju u Pečuhu, da bi se potom vratio kući i nastavio gimnazijsku izobrazbu u rodnom gradu, gdje mu hrvatski jezik predaju Adolfo Veber Tkalčević, Antun Mažuranić i Vjekoslav Babukić. Kao učenik šestog razreda gimnazije 1855. godine, objavljuje svoj prvi književni tekst: prigodnicu Suze, napisanu u povodu smrti njegova suučenika Gustava Magjara. Nakon mature, godine 1857., pokušava u Beču upisati Akademiju za orijentalne studije, ali nije bio primljen iz političkih razloga (nije se želio deklarirati kao Nijemac). Stoga se upisuje na zagrebačku Pravoslovnu akademiju, da bi godine 1858. započeo studij medicine u Beču, prekinuo ga i 1859. godine otišao u Prag, gdje, uz potporu biskupa Strossmayera, studira pravo. Iako je 1861. godine apsolvirao, on zapušta studij, gubi stipendiju i posvećuje se javnom djelovanju.


Godine 1865. preuzima u Beču uređivanje listova "Glasonoša" i "Slawische Blätter", a 1866. godine ponovno se vraća u Zagreb, gdje radi u uredništvu "Pozora", zatim kao gradski bilježnik, da bi godine 1873. bio imenovan za gradskog senatora. Ta mu je činovnička služba oduzimala po cijele dane, te su mu za pisanje preostajale samo noći.
Bio je također artistički ravnatelj i dramaturg u Hrvatskome zemaljskom kazalištu, te urednik "Vijenca" (1874. - 1881.) i potpredsjednik Matice hrvatske. Prevodio je, često za potrebe kazališta, s francuskog, njemačkog, engleskog i češkog jezika.



Cjeloviti sadržaj online: URL: http://kgzdzb.arhivpro.hr/popsilverlight.php?id=11012904

Kao književnik, Šenoa se okušao u gotovo svim književnim vrstama: romanu, noveli, feljtonu, polemici, putopisu, lirskom i epskom pjesništvu, drami, kritici, eseju, pa i u humorističnom igrokazu.
U njegovu bogatom književnom opusu izdvajaju se povijesni romani Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogenes i Kletva. U tim se djelima Šenoa bavi događajima iz različitih razdoblja hrvatske povijesti.
U romanima i pripovijetkama, pak, s građom iz suvremenog života tematizira konkretne socijalne, političke i etičke probleme svojega vremena.
Također valja istaknuti Povjestice, narativna djela u stihu s motivima iz povijesti ili nadahnuta narodnim predajama.
Iznimno je značajan i njegov žurnalistički i kritičarski rad, te uredničko i organizatorsko djelovanje. Za vrijeme osmogodišnjeg uređivanja "Vijenca" uspio je okupiti sve književno darovite osobnosti svojega vremena, bez obzira na političku, ideološku ili klasnu pripadnost, a svojom je književnom praksom, kao i kritičkim savjetima odredio glavne smjerove razvitka onodobne hrvatske književnosti.


Doprinijevši svojim preko dvadeset godina dugim književnim radom u velikoj mjeri razvitku kulture hrvatskog naroda, August Šenoa preminuo je 13. prosinca 1881. godine u svome stanu u Mesničkoj ulici, diktirajući sinu Milanu u pero roman Kletvu. Grad Zagreb odužio mu se doličnim sprovodom na Mirogoju, a 27. prosinca 1931. godine Družba Braće Hrvatskoga Zmaja podiže mu spomen-ploču na rodnoj kući u Vlaškoj ulici.