5. veljače 1715. – 29. ožujka 1778.
Hrvatski povjesničar, teolog i pravnik; zagrebački kanonik.
U Zagrebu se školovao kod isusovaca i u biskupskoj gimnaziji. Kao darovit učenik upućen je na studij u Hrvatski kolegij u Beču. Nakon toga četiri je godine studirao u Bologni u Ilirskom kolegiju, gdje je 1738. Godine doktorirao bogoslovlje i pravo.
Vrativši se u Hrvatsku prvu duhovničku dužnost imao je u crkvi sv. Martina pod Okićem kao kapelan. Poslije je bio župnik u Selima kod Siska.
Godine 1745. Postavljen je za prefekta Zagrebačkoga sjemeništa, a 1747. Za rektora Hrvatskog kolegija u Beču, zaslugom biskupa Juraj II. Branjuga. Za boravka u Beču približio se reformnom krugu oko Marije Terezije te pristao uz ideje prosvijećenog apsolutizma. Godine 1775. Sastavio je, na zahtjev bečkog dvora, prijedlog upravne reforme u Hrvatskoj.
U samoj Hrvatskoj Krčelić je napredovao kad je barun Franjo Ksaver Klobušicki postao zagrebački biskup. On ga je imenovao za svog pobočnika i kanonika.
Dolaskom Franjo Thauszyja za biskup, Krčelićev položaj se bitno mijenja. Novi biskup opstruira ga na svim poljima: znanstvenom, u crkvenom radu, u pogledu časti i prihoda. Neko je vrijeme proveo pod suspenzijom. Nakon Thauzyjeve smrti 1769. imenovan je čazmanskim arhiđakonom.
Napisao je veći broj djela na hrvatskom i latinskom jeziku. Prvo njegovo djelo,
Sivlenje blasenoga Gazotti Augustina, zagrebechkoga biskupa, iz vnogeh szkup izebrano i na peldu i pobosnoszt proti bl. biskupu po nekojem nevrednom ove biskupije messniku i sztolne Zagrebechke Czirkve kanovniku z-dopuschenjem poglavarov ochiveszto domorodczem vuchinjeno. Vu Zagrebu : po stampe Ivana Weitz ..., MDCCXLVII [1747] (
Živlenje blaženoga Gazotti Auguština, zagrebačkoga biskupa), pisano je hrvatskim kajkavskim jezikom.
Djelo
Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis / studio, labore, ac impensis Balthasaris Adami Kercselich de Corbavia, dovršio je 1754. god., ali ga je objavio tek 1770.
U pregledu političke povijesti Hrvatske,
De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, istaknuo je pravo ugarske krune, odnosno Habsburgovaca, na hrvatske zemlje. To je djelo napisao služeći se bogatom ostavštinom Pavla Rittera Vitezovića.
Njegovo djelo
Annuae 1748 – 1767, svojevrsni memoari i kronika ujedno, značajno je kao povijesni izvor koji donosi niz podataka iz političkog i društvenog života banske Hrvatske u osamnaestom stoljeću. To je djelo poslužilo kao izvor i nadahnuće Augustu Šenoi za njegov roman
Diogenes.
Godine 1777., neposredno pred smrt, Krčelić je svoje knjige i rukopise, svoju privatnu knjižnicu, darovao knjižnici Kraljevske akademije u Zagrebu, te taj fond predstavlja temelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
